Poznati osmijeh Milorada Mandića Mande skrivao je skrivenu dubinu koje su bili svjesni samo rijetki odabrani. Milorad Mandić, poznat kao Manda, ostavio je trajan utjecaj na glumačku zajednicu u Srbiji, osiguravši da njegove uloge ostanu visoko cijenjene i spriječivši da njegovo nasljeđe izblijedi.

  • Mandino umjetničko umijeće i njegov neprocjenjiv doprinos srpskoj kulturi i filmskoj industriji ne mogu se kvantificirati. Ovaj poznati glumac postigao je naizgled nemoguć pothvat istovremenog osvajanja mlade publike svojim svesrdnim nastupima u dječjim emisijama, dok je također pokazao svoju svestranost u širokom rasponu kultnih filmova i serija, portretirajući tako različite likove poput kriminalaca, lakrdijaša i ruralnih pojedinaca. Rođen 1961. godine u beogradskom naselju Dušanovac, na svijet je došao Milorad Mandić Manda. Otac mu je služio vojsku, a majka se posvetila domaćinstvu.

Manda je imao mlađu sestru godinu dana mlađu od njega i brata koji je došao desetljeće kasnije. Na kraju se Manda s obitelji preselio u Novi Beograd, gdje je završio osnovno obrazovanje. Unatoč želji da nastavi školovanje uz gimnazijske prijatelje, odlučio se upisati u Elektrotehničku školu “Nikola Tesla”. Igra sudbine isprepletena s blaženim djetinjstvom. Tijekom intervjua često je isticao pozitivne strane svog djetinjstva, naglašavajući da unatoč tome što mu je otac bio jedini hranitelj, njemu, kao i sestri i bratu, ništa ne nedostaje. Kako bi mu se povećale šanse za lakše pronalaženje posla, otac ga je poticao da se bavi zanatom.

  • Nakon završene srednje elektrotehničke škole vojni rok je odslužio u Osijeku i Vukovaru. Nakon toga zapošljava se u poduzeću “Termovent” na mjestu tehnologa konstruktora u Zavodu za automatiku te upisuje Fakultet elektrotehnike. No, zahtjevnost studija i radne obveze otežavale su mu sve pratiti, zbog čega je morao prekinuti studij. U tom razdoblju pridružio se Dramskom eksperimentalnom studiju amaterskog kazališta gdje je otkrio strast prema glumi.

Ova novootkrivena ljubav prema zanatu potaknula ga je da se upiše u organizaciju pri Fakultetu dramskih umjetnosti. Neposredno prije isteka roka donio je spontanu odluku da će se baviti glumom i potražio pomoć svog prijatelja redatelja u odabiru primjerenih tekstova za prijamni ispit. Nakon što je ušao u uži izbor, konačno je osigurao mjesto u klasi profesora Vladimira Jevtovića. Među njegovim kolegama iz razreda bili su Vesna Trivalić, Vesna Stanojević, Duda Stojanović, Branka Pujić, Mirjana Joković, Dragan Bjelogrlić, Srđan Žika Todorović, Slobodan Boda Ninković i još nekoliko drugih.

  • Ukupan broj učenika u razredu bio je 12. Očekivanja koja nisu ispunjena. Unatoč tome što je primljen na Akademiju, kasnije je izbačen iz svoje rezidencije. Temeljni uzrok iza ovoga može se vidjeti u okolnosti da je napustio posao kako bi uzdržavao obiteljske financije kroz svoju težnju za glumom, pothvat koji je njegov otac smatrao nerazboritim. Cijelu godinu dana boravio je s društvom i ljubavnim partnerima, nalazeći odmor i na Akademiji iu okvirima kazališta. Još kao student započeo je televizijsku karijeru i osigurao manje uloge u filmovima te tako mogao pomoći roditeljima i na kraju se vratiti kući.

Strast prema kazalištu prenijela mu je majka. Od malih nogu ju je pratio na predstave, ali je tijekom rada u amaterskom kazalištu u Beogradu donio odluku da se bavi glumom. U njegovoj generaciji iznikli su mnogi talentirani glumci, pa tako i on, koji su nizali uspješne karijere. Međutim, njegova konačna nagrada i postignuće bila su njegova djeca. Manda je otac dvojice sinova, Marka i Filipa, te kćeri Marije iz prethodnog braka.

  • Godine 2004. stupio je u brak s glumicom Anastasijom Anjom Mandić, a zajedno su dobili sina Andriju. Kroz svoju blistavu karijeru i pohvale koje je dobio, Manda smatra da je njegovo najveće postignuće njegova uloga roditelja. Tijekom jednog intervjua izrazio je žaljenje što zbog predanosti poslu i egzistenciji povremeno izostaje s važnih trenutaka u životu svoje obitelji. Međutim, on ih je uvjeravao da sve što radi radi za njihovu dobrobit. Neumorno je radio kako bi opskrbio svoju veliku obitelj, a jednom je prilikom priznao svoju želju da konačno dosegne točku na kojoj će se jednostavno moći opustiti uz rijeku, sudjelovati u razgovorima s drugima i uživati ​​u melodijama glazbe.

Unatoč toj čežnji, sudbina je za njega imala drugačiji plan jer je posljednji put udahnuo nastupajući na pozornici. Zbogom, kapetane. Popevši se na pozornicu u ruhu Kapetana Kuke, Mandin posljednji nastup imao je u renomiranoj predstavi “Petar Pan” u cijenjenom Kazalištu “Boško Buha”. Međutim, 15. lipnja 2016. nije uspio odraditi emisiju do kraja. Tragedija se dogodila kada je doživio srčani udar i preminuo usred svog scenskog nastupa. Emisija je naglo prekinuta, a poraznu vijest mediji su službeno objavili nekoliko sati kasnije.

  • Njegovo posljednje počivalište sada je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu, gdje je sahranjen tri dana nakon prerane smrti. Među cijenjenim kolegama Velimirom Batom Živojinovićem i Draganom Nikolićem vječno počivalište našao je. Istog dana u Narodnom pozorištu održana je komemoracija na kojoj su mu kolege glumci odali počast. Ovom svečanom prigodom od svog voljenog kapetana Kuke oprostili su se i najmlađi članovi ansambla.