Italijanska verzija Samante Fox, Sabrina Salerno, osvojila je svet svojim hitom “Summertime Love” 1987. godine, brzo postavši ikona pop kulture. Njeni provokativni nastupi u video spotovima obeležili su taj period, a njeni bujni oblina u kupaćem kostimu ostali su upamćeni širom sveta. Tokom karijere, Sabrina je prodala preko 20 miliona ploča i imala 10 internacionalnih hitova, čime je postala jedna od najuspešnijih italijanskih pevačica svih vremena.

 

 

 

 

Međutim, iza blistave fasade uspeha, Sabrina je nosila teret teškog detinjstva. Odgajana je od strane tetke sve do pete godine, jer otac nije želeo da je prizna, a majka nije bila spremna za roditeljstvo. Njihov odnos bio je komplikovan, a očeva odbijanja i nedostatak podrške ostavili su duboke emotivne ožiljke. Tek kasnije u životu uspela je da uspostavi kontakt s ocem, ali ta veza nije potrajala dugo, završivši se njegovom iznenadnom smrću.

 

Sabrina je svoje tinejdžerske dane provela kod bake i deke u San Remu, gde je obrazovanje bilo od suštinskog značaja. Zainteresovana za ples i jezike, pohađala je filološku gimnaziju i usavršavala engleski, francuski, španski i ruski. Njena karijera započela je kao model nakon što je pobedila na italijanskom takmičenju lepote 1984. godine. Nakon toga, usledio je singl “Sexy Girl” 1986. godine, koji je označio početak njene muzičke karijere. Brzo je postala poznata širom Evrope, osvojivši titulu najbolje evropske pevačice na jednom takmičenju.

 

 

 

 

  • Sabrina se nije zaustavila samo na muzici – pojavila se u mnogim popularnim italijanskim serijama, vodila je muzičke kvizove i live emisije, pokazavši svoj višestruki talenat. Iako je njena popularnost opadala tokom godina, Sabrina je ostala aktivna u muzičkoj industriji i danas.

 

 

 

 

U privatnom životu, Sabrina je pronašla sreću sa preduzetnikom Enrikom Montijem, s kojim je u braku već 27 godina. Imaju sina Luku Marija i trude se da svoju privatnost sačuvaju dalje od očiju javnosti. Iako se povukla iz javnog života, Sabrina redovno deli svoje fotografije na društvenim mrežama, ostavljajući svoje pratioce očarane svojom večnom lepotom i šarmom.

BONUS TEKST

Potocarka (Nasturtium officinale), poznata i kao vodena kraljica, biljka je koja se može lako prepoznati po svojim karakterističnim osobinama. Iako je često konzumiramo kao salatu, u prirodi je potrebno obratiti pažnju na specifične karakteristike kako bismo je identifikovali.

Ova trajnica, koja uspeva samo u potpuno čistim vodama, ima tamnozelene listove sa malo valovitim ivicama i širokim završnim delom. Na njenom korenu se nalazi karakteristična dlačica, dok se beli cvetovi sastoje od četiri latice i grupišu se u grozdaste cvasti. Osim toga, potocarka ima oštar miris koji pomaže u njenom prepoznavanju.

Stari narodi su veoma cenili potocarku i smatrali su je biljkom izvanrednih vrednosti. Pored toga što je bila poznata kao “vodena kraljica”, koristila se kao sredstvo za čišćenje krvi i lečenje raznih zdravstvenih tegoba. Sok od potocarke bio je poznat po svojim detoksikacionim svojstvima i sposobnosti da eliminiše otrovne materije iz organizma. Takođe, ova biljka je imala diuretičko dejstvo, snižavala je temperaturu, podsticala apetit i delovala protiv crevnih parazita.

Potocarka je takođe cenjena zbog svojih lekovitih svojstava u lečenju različitih oboljenja kao što su hronični bronhitis, tuberkuloza, skorbut, neuralgije, zubobolja i opadanje kose. Takođe je korisna u regulaciji nivoa šećera u krvi, čime je korisna u terapiji dijabetesa. Supa od potocarke poznata je po svojoj sposobnosti da čisti pluća.

U spoljašnjoj primeni, potocarka se koristi u obliku obloga protiv reume i bolova u mišićima. Sok od potocarke se takođe koristi za lečenje kožnih oboljenja poput dermatitisa i akni, pružajući koži glatkoću i zdrav izgled.

Potocarka se može konzumirati i kao salata, a kombinacija sa maslačkom dodatno pojačava njen nutritivni i lekoviti potencijal. Pre upotrebe, bitno je dobro isprati potocarku pod mlazom vode kako bismo uklonili sve nečistoće.

Ova izuzetna biljka može se naći u mnogim delovima sveta, kako u nizinskim tako i u planinskim predelima, od aprila do septembra. Važno je berući je koristiti isključivo svežu, jer se osušena potocarka može pretvoriti u toksičnu supstancu.