U utorak je Yocheved Lifshitz održala konferenciju za novinare , putem koje se zahvalila svojim kolegama članovima Hamasa i oštro osudila Izrael. To je izazvalo žestoku reakciju u Izraelu. Prema Khanu, javnoj televizijskoj postaji, izraelski stručnjaci za odnose s javnošću odluku da dopuste Lifshitzu da govori pred kamerom smatraju pogreškom.
Također su primijetili da su međunarodni mediji počeli isticati ljubaznost Hamasa u ispunjavanju potreba zatočenika. Eddie Rothstein, pisac za Israel Hayom, tvrdio je da intervju predstavlja pobjedu Hamasove propagande. Pojedinac o kojem se govori prikazan je i kao hrabar i kao prosvijetljen, što je kvaliteta koja se ne nalazi često u današnjem Izraelu. Međutim, način na koji je situacija vođena ostavio je nedostatkom željenog. Opće je shvaćeno da se konferencija za tisak ove prirode ne bi trebala prenositi uživo, čak ni bez uključivanja stručnjaka za odnose s javnošću.
Tijekom konferencije za novinare, reporterka Dafna Liel s Channela 12 izrazila je uvjerenje da je Lifsic izjava mogla biti dojmljivija, te je čak kritizirala korištenje živopisnog jezika. Liel je također sugerirao da je pružena medicinska pomoć vjerojatno učinjena u nastojanju da se održi prednost tijekom pregovora, a ne kao čin čistog altruizma. Teško je osporiti ovu tvrdnju. Prema Dani Weiss, konferencija je bila potpuna katastrofa, pripisujući svoj negativan prijem nedostatku vladinog nadzora u pogledu upravljanja javnom slikom događaja. Tal Schnieder, novinar iz ToI-a, kritizirao je glasnogovornika iz bolnice koji ne samo da je dopustio Lifšicu da bude prikazan pred kamerom, već se i hvalio svojom sposobnošću da napravi “wow faktor” za novinare na Instagramu.
Ovakvo ponašanje, smatra Weiss, bila je profesionalna sramota za bolnicu. Nakon kritika tiska i javnih osoba u vezi s veličanjem Hamasa na konferenciji, bolnica Ichilov zanijekala je bilo kakvu krivnju. Tvrdili su da je njihova uloga bila isključivo pružiti strukturiranu i koordiniranu platformu za govor taoca, njezine obitelji i medija. Bolnica je izjavila da nije njihova odgovornost educirati obitelj o primjerenom stilu i sadržaju poruke. Umjesto toga, odgovornost je pala na službeno osiguranje i predstavnike za odnose s javnošću koji su izravno komunicirali s obitelji.
