Nakon vjenčanja mog sina, moja je šogorica iznenađujuće dočekala novorođenče na svijet samo šest mjeseci kasnije. Neizmjeran osjećaj srama koji sam iskusio bio je gotovo nepodnošljiv.
Kako bih izbjegao eventualne susrete koji bi mogli dodatno pojačati moje poniženje, zatvorio sam se u stan na cijelih deset dana. Nakon faze sramote, dogodila se još mučnija pojava: SUMNJA! Sumnja se počela infiltrirati u moj um, navodeći me da se zapitam je li moj sin doista biološki otac tog djeteta ili nije.
Stvar me neprestano mučila, sve dok nisam došao do rješenja. Unatoč velikim troškovima, odlučio sam se podvrgnuti testu za utvrđivanje očinstva. U tajnosti sam prikupio potrebne uzorke i diskretno ih prevezao u kliniku. U razdoblju kada sam sa zebnjom iščekivala objave rezultata, vjerujem da je golemi stres koji sam doživio štetno utjecao na moj životni vijek, možda ga skraćivajući za desetljeće.
Međutim, na kraju je došao trenutak kada sam držao nepobitnu istinu u svojim rukama. S mješavinom strepnje i nade, otvorila sam omotnicu i upila sadržaj, otkrivši da je moj sin…
BONUS TEKST:
U 85. godini života moja majka je stupila u brak s mojim ocem. U tom trenutku, moj otac je upravo počeo graditi naš dom, tako da su neko vrijeme živjeli u jednoj sobi bez luksuza kupaonice. Godinama su marljivo radili, postupno uređujući i popravljajući kuću. Tijekom cijelog ovog procesa iskazivali su međusobno poštovanje i nepokolebljivu potporu jedno drugome, čak i u vrijeme sukoba, ekonomskih sankcija i financijskih poteškoća.
Međutim, ne mogu ne primijetiti da u današnjem društvu mnoge mlade žene nisu voljne podnijeti bilo kakav oblik borbe. Umjesto toga, žele trenutačno zadovoljstvo i očekuju da im se sve osigura bez napora. Čim se suoče s financijskom ili emocionalnom krizom, njihov trenutni odgovor je traženje razvoda ili pronalaženje nekog drugog.
Čini se da je koncept izgradnje zajedničkog života napornim radom nestao; sada je pitanje ili nešto posjedovati ili ne. Istovremeno, tip je predložio i svom najbližem suputniku i meni da krenemo na putovanje učenja programiranja. S obzirom na naše zajedničko podrijetlo i poteškoće s kojima smo se suočili pri samostalnom pokretanju ovog nastojanja, morali smo prikupiti odlučnost da ustrajemo.
Govoreći za sebe, mogu potvrditi borbe s kojima sam se susreo na putu. Unatoč golemim izazovima, ustrajnošću sam uspio prevladati prepreke. Svaki dan, čim se probudim, upuštam se u bitku sama sa sobom da sjednem i učim. Međutim, moj sve veći interes za materiju i spoznaja mojih sposobnosti motivirali su me da guram naprijed.
Shvaćam da moram postupno povećavati vrijeme učenja i ostati predan svom poslu. U međuvremenu, prijatelj tog tipa bori se s vlastitim akademskim putovanjem, s brojnim smetnjama i osobnim užicima koji ga odvlače od studija. Zapravo, jučer mi se taj tip obratio tražeći moje mišljenje o tome bi li bilo primjereno da od svog menadžera zatraži da zaposli još jednog zaposlenika koji bi bio spreman raditi za malu plaću.
Svrha ovog dogovora bila bi stvoriti okruženje pogodno za njegovo vlastito učenje, jer on vjeruje da je neophodno da bude u ozbiljnom okruženju kako bi u potpunosti ostvario svoj potencijal. Nije jasno jesam li egocentričan ili neugodan, ali osjetio sam da sam malo povrijeđen. Ne mogu se otresti osjećaja da sam neprivlačna i kao da on uopće ne vjeruje u mene…
