Milena Popović i Igor Jurić, dva imena koja su već dugo na meti javnosti, zajedno su stupili u fokus pažnje pre dve godine kada su objavili fotografiju koja je odjeknula širom društvenih mreža. Njihova prisutnost izaziva interesovanje gde god da se pojave, a njihova zajednička sudbina ih je dodatno povezala.

 

 

 

 

Njih dvoje su se upoznali dok su zajedno gostovali u jednoj televizijskoj emisiji, a ono što ih je posebno zbližilo su teške tragedije koje su ih pogodile. Milena Popović je ostala udovica nakon što je njen suprug Oliver Ivanović brutalno ubijen dok je ulazio u prostorije svoje stranke u Severnoj Mitrovici, 16. januara 2018. Sa druge strane, Igor Jurić je doživeo ogromnu tragediju 2014. godine kada mu je ćerka Tijana bila zverski ubijena.

 

Nakon ovih tragičnih događaja, njihova zajednička bol ih je povezala na mnogo dubljem nivou.

 

 

 

 

Milena Popović, udovica političara Olivera Ivanovića, trenutno obavlja funkciju državnog sekretara u Ministarstvu turizma i omladine. Iako je njena profesionalna karijera dobro dokumentovana, malo je poznato o njenom obrazovanju.

 

Rođena je 1983. godine u Kosovskoj Mitrovici, gde je odrasla u radničkoj, patrijarhalnoj porodici. Završila je osnovnu i srednju školu u svom rodnom gradu, a potom je diplomirala na Filozofskom fakultetu, stičući titulu iz istorije umetnosti. Njen fokus bio je na nacionalnoj srednjovekovnoj istoriji umetnosti. Nakon toga, upisala je doktorske studije na Univerzitetu Megatrend u Beogradu.

 

 

 

 

Milena je takođe bila angažovana kao asistent na Akademiji umetnosti u Kosovskoj Mitrovici, gde je predavala istoriju umetnosti studentima vajarstva, grafičkog dizajna i slikarstva.

BONUS TEKST

Čajno drvo, poznato i kao čajevac (lat. Melaleuca alternifolia), je biljka koja je prvi put privukla pažnju britanske kraljevske mornarice 1770. godine kada je kapetan James Cook i njegova posada prvi put stupila u kontakt s ovim neverovatnim drvetom tokom njihove ekspedicije u Australiji, blizu današnjeg grada Sidneja.

Domaći stanovnici Australije, poznati kao Aboridžini, pružili su dragocene informacije o lekovitim moćima ovog stabla. Već vekovima su cenili listove čajnog drveta i koristili ih za lečenje rana i posekotina. Verovanje da se na mestu gde lišće ovog drveta dospe u vodu stvara čarobna lekovita voda duboko je ukorenjeno među Aboridžinima. Ovo se događa zahvaljujući ulju prisutnom u listovima, dok debla i grane sadrže manje ili nimalo ulja. Lekoviti efekat ovih listova bio je izuzetno snažan i pomogao je u lečenju mnogih kožnih infekcija.

Šira upotreba čajnog drveta u evropskoj narodnoj medicini započela je tokom 19. veka kada su Evropljani naselili Australiju. Postalo je popularno lekovito sredstvo za tretiranje posekotina, rana, opekotina, ugriza i raznih kožnih bolesti.

Nakon toga, naučne institucije su sve više počele da istražuju lekovita svojstva čajnog drveta, što je dovelo do komercijalnog uzgoja ovog drveća za masovnu proizvodnju ulja čajevca tokom 1970-ih i 1980-ih.

Ulje čajnog drveta, otkriveno tokom naučnih istraživanja od strane dr. A. R. Penfolda iz Sidneja, pokazalo se kao izuzetno snažan antiseptik. Njegova antiseptička snaga čak je trinaest puta jača od fenola, koji je tada bio standardni antiseptik. Ovo ulje postalo je prirodni antiseptik neobične snage, a dodatno je privlačno jer nije toksično i ne iritira kožu.

Tokom Drugog svetskog rata, ulje čajnog drveta bilo je deo lične prve pomoći mnogih vojnika, koristeći se za dezinfekciju rana i lečenje kožnih infekcija. Nakon rata, brojna naučna istraživanja potvrdila su njegovu efikasnost u ovim oblastima.

Ovo ulje se preporučuje za tretiranje različitih kožnih infekcija, uključujući gljivična oboljenja poput “atletskog stopala”. Može se koristiti i za oralnu negu i higijenu, a prihvaćeno je u stomatološkoj praksi.