Posljednjih godina, tema preseljenja u Njemačku ili neku drugu razvijenu evropsku zemlju postaje sve važnija i prisutnija u razmišljanjima ljudi. Postoje različita mišljenja o ovoj temi, s jedne strane postoje zagovornici odlaska u inostranstvo bez obzira na sve, dok s druge strane postoje oni koji se protive takvoj ideji, tvrdeći da nema boljeg mjesta od našeg rodnog kraja. Jedna mlada Beograđanka, koja je prošle godine odlučila da potraži sreću u Nemačkoj, opisala je svoje iskustvo života “na drugoj strani”.

Milica, kako je nazovimo, izražava zadovoljstvo svojim trenutnim poslom u bolnici u blizini Diseldorfa. Prima platu od 2.000 evra i uživa u dovoljno slobodnog vremena, ponekad čak osećajući da ima previše. Radna nedelja traje 40 sati, što je slično njenom iskustvu u Beogradu. Milica je zadovoljna odličnim uslovima rada i zadovoljavajućom platom. Takođe, cenjeno je što su svi dodatni aspekti, poput noćnih smena, praznika i bolovanja, u potpunosti nadoknađeni. U slučaju dugotrajnog bolovanja, zaposlenima se isplaćuje 80% plate. Finansijska pomoć za lekove i negu dostupna je onima koji su teško bolesni.

Milica ističe da su cene u Nemačkoj gotovo identične kao u Srbiji. Buduće majke imaju pravo na punu platu tokom porodiljskog odsustva, a odobren im je trogodišnji odmor nakon svakog porođaja. Što se tiče svakodnevnih troškova, cene u prodavnicama se gotovo ne razlikuju od onih u Srbiji. Iako su neki proizvodi malo skuplji, a neki jeftiniji, u proseku su uravnoteženi. Dodatni troškovi, poput kirije, imaju tendenciju da budu veći, posebno u blizini većih gradova. Milica plaća 490 evra za stan od 50 kvadrata, što uključuje sve osim struje. Mesečni račun za struju iznosi 50 evra. Ako njeni troškovi tokom godine budu manji od očekivanih, dobija povrat novca. Suprotno tome, ako prekorači predviđene troškove, odgovorna je za plaćanje razlike.

Pitanje da li je bolje otići ili ostati je pitanje na koje mogu odgovoriti samo oni koji su se odvažili i suočili s obje perspektive. Međutim, neosporno je da oba izbora imaju svoje prednosti i nedostatke. Prihvatanje “njemačkog EUR-a” može poboljšati kvalitet života, ali istovremeno odsustvo poznatog doma, okoline, grada i voljenih može izazvati osećaj tuge i praznine.

BONUS TEKST

Divlji jam, poznat pod latinskim nazivom Dioscorea villosa, predstavlja biljku koja se veruje da ima sposobnost zaustavljanja procesa starenja. Njegova bogata i zanimljiva istorija započinje u Južnoj Americi, gde su stari narodi, posebno na području današnjeg Meksika, koristili koren divljeg jama za lečenje grčeva i reumatoidnog artritisa. Tradicionalni travari preporučivali su ovu biljku za lečenje raznih ženskih bolesti i tegoba, uključujući poremećaje menstrualnog ciklusa i preteće pobačaje.

Tek 1943. godine, lekovita svojstva divljeg jama dobijaju naučnu potporu kada je iz njega izolovana supstanca diosgenin, koja je slična ženskom hormonu progesteronu. Ovo otkriće je bilo presudno za privlačenje pažnje savremene medicine. Od tada pa sve do 1970. godine, divlji jam je bio glavni izvor progesterona koji se koristio u proizvodnji kontraceptivnih pilula.

U današnje vreme, divlji jam i dalje zauzima važno mesto u medicini, posebno u suzbijanju tegoba povezanih sa starenjem, kao što su menopauza i artritis.

Kada je u pitanju menopauza, divlji jam deluje kao prirodni regulator hormona, što pomaže u ublažavanju simptoma koji se često javljaju tokom ovog perioda, poput vrućina, vaginalne suvoće i umora. Biljka se često koristi u sastavu raznih biljnih preparata namenjenih ublažavanju ovih simptoma.

Što se tiče artritisa, steroidni saponini prisutni u divljem jamu imaju antiinflamatorno dejstvo, što ga čini korisnim u ublažavanju bolova i ukočenosti zglobova kod reumatoidnog artritisa.

Osim toga, divlji jam se pokazao korisnim u lečenju predmenstrualnog sindroma, jačanju imuniteta, smanjenju umora, usporavanju procesa starenja i ublažavanju nekih simptoma Alchajmerove bolesti.