Bata Stojković bez sumnje spada među pet najboljih glumaca u povijesti ovih prostora. Dokaz njegovog talenta leži u nevjerojatnim likovima koje je tumačio, a njegovo umijeće kao glumca dodatno je ilustrirano njegovom sposobnošću da besprijekorno izvede svoje najizazovnije uloge opetovano u nastupima uživo. Unatoč suočavanju s izazovima raka pluća, pokazao je nevjerojatnu snagu i otpornost. Izvanredna anegdota ilustrira njegov nepokolebljivi duh.
Kad ga je tijekom bolesti posjetio kolega Branimir Brstina, raspitivao se o Batinom stanju i dnevnim aktivnostima. Bata je uzvratio nepokolebljivom odlučnošću, izjavivši: “Mica, dobro mi je, zapravo, učim raka kako se puši!” Ova zadivljujuća priča služi kao dokaz Batine nepokolebljive odlučnosti. U značajnom intervjuu za Nedeljnik, Olga, njegova supruga, detaljno je opisala glumca.
- Kako se Bata bližio kraju svog života, smogao je snage da s njom podijeli ove riječi na rastanku.
Olga je tokom razgovora prenijela izjave svog supruga Danila Bate Stojkovića u kojima je izrazio želju da bude prepoznat i odan počast u Aleji zaslužnih građana. Važno je napomenuti da je ova odluka bila isključivo njegova. Da bismo doista razumjeli njegovu istinsku prirodu, intervju koji je vodio s njegovom suprugom u prošlosti pruža sveobuhvatan i temeljit pregled njegove osobnosti.
Bata je imao dva starija brata, Zdravka i Živorada, i mlađu sestru Veru, koja se rodila deceniju nakon njega. U to je vrijeme njihova majka već bila u menopauzi, a liječnik ju je odbio pregledati. Bata je zabavno tvrdio da se i tada opirao svakom miješanju. U mladosti je bio slabe građe i stasa. Njegov učitelj, Tomislav Tanhofer, često bi se šalio: “Kad se malo udebljaš, doista ćeš postati glumac.” Začudo, unatoč debljanju, zadržao je nevjerojatnu agilnost i nevjerojatnu brzinu u sprintu na sto metara. Olga je šaljivo primijetila: “U šali sam rekla da ga entuzijastično mnoštvo tjera naprijed.”
Došavši iz Karlovyh Varyja, Živorad, Batin brat, posjedovao je izniman dar elokvencije koji je mogao parirati onima koji su tvrdili da su se školovali na cijenjenim institucijama poput Sorbonne ili Cambridgea. Njegove su riječi imale očaravajuću moć nad svakim tko je imao sreće slušati. S druge strane, Bata se suočavao s izazovima u studiju, posebice u matematici, te su mu bili potrebni dodatni časovi podrške. No, do izražaja je došao njegov talent za recitiranje i ljubav prema čitanju. Unatoč ponavljanju razreda ne jednom, nego dva puta, Batin interes za fiziku i matematiku ostao je slab, dok je njegova strast za recitiranjem i književnošću porasla.
U djetinjstvu je provodio ljeta u Vrnjačkoj Banji, gdje je njegov brat Živorad nakon rata osnovao školu na Goču. Time je započela neraskidiva veza između Bate i grada, veza koja je trajala i desetljeće nakon njegove smrti. U ranim godinama majka ga je odvela na Banju, mjesto koje je odisalo elegancijom i ostavilo dubok trag na njega. Osim toga, odlazio je kod brata na Goč da uči za popravne ispite.
Poslije svakog razdoblja oslobođenja i autonomije, ma kamo nas put vodio, neizostavno smo se vraćali na ovo mjesto. Tijekom godina koje su prošle, obilježavanje rođendana ostalo je postojana tradicija na Baniji, i dan danas se tamo okupljamo kako bismo uživali u svečanostima. Razlog za ovaj trajni običaj vrlo je jednostavan: duboka ljubav prema ljudima i ljekovitim vodama koje prožimaju okolinu.
Nakon nezadovoljavajućeg akademskog puta, Bata je svoj fokus s područja prirodnih znanosti namjerno preusmjerio prema zadivljujućim područjima umjetnosti i tajanstvenom carstvu glume. Po ulasku na Akademiju, njegov otac je bio ispunjen očajem jer se gluma u to doba nije smatrala izvorom ponosa. Međutim, nakon što je Bata započeo svoje fakultetsko obrazovanje, njegov neobjašnjivi gubitak interesa za recitiranje poezije mogao se pripisati određenim osobitostima unutar njegove osobne prirode.
Krenuvši u glumačku karijeru, isprva se zaposlio kao konobar, vjerno raznoseći pladnjeve sve dok mu se nije ukazala idealna prilika. Stupajući na kazališnu pozornicu, nije ni shvaćao da je to označilo početak značajnog poglavlja u njegovu životu. U tom razdoblju susreo se s izuzetnom ženom koja će ostati uz njega do samog kraja. Čak i nakon posljednjeg glumčevog priznanja, i dalje je bila prepoznata kao Batina Olga, ime koje je odalo počast njihovoj trajnoj vezi.
Naš se susret dogodio u okvirima Borbine, točnije u kazalištu. U početku sam ih upoznao na zajedničkim satovima, a kasnije sam imao privilegiju svjedočiti njihovim iznimnim nastupima tijekom diplomskih predstava. Putovi su nam se spojili kroz ta iskustva. (Smijeh) Zanimljivo, iako sam u početku studirao pravo, na kraju ga nisam završio. Ono što je fascinantno je da je moja sestrična slučajno radila u garderobi kazališta, a kad nije mogla ispuniti svoje obveze, mi mladi smo uskočili u pomoć. U tim trenucima je procvjetala moja ljubav prema kazalištu. Krenuo sam na svoje putovanje od garderobe, postupno napredujući do rukovanja centralom, dok se konačno nisam našao na pozornici. Čak sam se i na fakultetu upuštao u nestašne ludorije, razigrano zadirkujući svoje vršnjake. Nedvojbeno, kazalište je postalo moje istinsko obrazovanje koje je nadišlo svaku formalnu instituciju. Postao je naše utočište, mjesto gdje smo provodili više vremena nego u svojim domovima.
Batina prisutnost nije bila bez poteškoća, budući da je posjedovao različite karakteristike koje su ga činile strašnom osobom. Njegova netolerancija prema trivijalnim stvarima bila je opipljiva, a njegova moć i sposobnost da utječe na druge bile su očite u svakoj razmjeni. Kad je krenuo u svoje pothvate, malo je razmišljao o mogućim ishodima. Obmana je bila koncept koji je prezirao i nije gubio vrijeme da odgovori kad se suočio s neistinama. Svojim prodornim držanjem i nepopustljivim osjećajem sebe, odisao je zastrašujućim daškom, što je zahtijevalo određenu razinu izdržljivosti u njegovoj prisutnosti.
