Na nedavno održanom nacionalnom referendumu u Švajcarskoj, građani su odlučili da podrže povećanje svojih godišnjih penzija, iako su vlada i dalje upozoravale na potencijalne finansijske teškoće koje bi takvi dodatni troškovi mogli doneti. Dok se ovo dešava u jednoj zemlji, postavlja se pitanje koliko su penzioneri u Srbiji daleko od mogućnosti da dobiju 13. penziju? Milan Krkobabić, ministar zadužen za selo i predsednik PUPS-a, partije koja se već godinama zalaže za uvođenje 13. penzije, naglašava da ostvarenje ove inicijative zavisi od političke volje i finansijskog stanja u državnoj kasi.

Krkobabić predlaže da se novac za “13. penziju” izdvoji iz državnog budžeta namenjenog socijalnoj politici, a ne iz sredstava Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje, kako ne bi došlo do narušavanja postojećeg penzijskog sistema. Pravo na dobijanje 13. penzije trebalo bi da bude rezervisano za one penzionere koji ne mogu pokriti osnovne životne potrebe svojom trenutnom penzijom. Ovaj oblik dodatne mirovine nije stran ni u nekim zemljama Evropske unije, kao što je Hrvatska, gde se penzionerima isplaćuju jednokratne novčane pomoći. Krkobabić objašnjava da 13. penzija ne bi bila klasična mirovina, već specifičan oblik socijalne podrške, sa jasno utvrđenim kriterijumima za određivanje korisnika, iznosima pomoći i rokovima za isplatu.

Prema Krkobabićevim rečima, postoji jasna ekonomska osnova za uvođenje 13. penzije. On ističe da dodavanje ovog dodatka pomaže u smanjenju jaza između visokih i niskih penzija, čineći 13. penziju ključnim instrumentom podrške penzionerima sa minimalnim prihodima. 13. penzija bi mogla da obuhvati sve prethodne jednokratne isplate koje su se sprovodile na nacionalnom nivou kroz godine, a koje su imale veliki značaj za penzionere, posebno za one sa nižim penzijama. Za te svrhe, u prošlosti su izdvojena značajna finansijska sredstva, ističe Krkobabić.

Osim toga, on navodi primere jednokratnih isplata koje su inicirane od strane PUPS-a, uključujući isplate realizovane u Beogradu i širom Srbije. Krkobabić napominje da su u Beogradu penzioneri sa prihodima ispod 20.000 dinara primili četiri jednokratna iznosa od po 5.000 dinara, dok su u ostatku Srbije oni sa prihodima manjim od 16.000 dinara dobili četiri puta po 4.000 dinara, zahvaljujući inicijativama PUPS-a. Finansiranje 13. penzije trebalo bi da bude obezbeđeno iz državnog budžeta namenjenog socijalnoj politici, a ne iz sredstava Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje, kako bi se sačuvao postojeći sistem penzija. Početak isplate 13. penzije zavisi od finansijskog stanja države i političke odluke. Trebalo bi da bude dostupna osobama koje ne mogu zadovoljiti svoje osnovne potrebe sa svojom trenutnom penzijom.

Što se tiče visine 13. penzije, Krkobabić ističe da će ona zavisiti od dostupnih sredstava u budžetu za socijalnu podršku i broja korisnika koji imaju pravo na ovu pomoć. “Ključno je osigurati da iznos bude adekvatan nameni isplate”, naglašava on. U Srbiji, najniža mirovina za ovu godinu, sa povećanjem od 14,8% u januaru, iznosi 23.684 dinara, a isplaćuje se približno 138.000 penzionera. Prosečna penzija u januaru 2024. godine je 45.742 dinara, dok je najveća zabeležena penzija za taj mesec iznosila 229.745 dinara.

Penzija, poznata i kao mirovina (od nemačkog “Pension” preko francuskog “pension”, od latinskog “pensio” što znači vaganje, naplata, ili plaćanje), predstavlja mesečni novčani iznos i dodatne povlastice koje osoba zaslužuje temeljem osiguranja za vreme starosti, invaliditeta ili u slučaju smrti, u skladu sa zakonskim propisima. Penzije se takođe mogu isplaćivati naslednicima ili drugim osobama koje su materijalno zavisne od preminulog, ukoliko nisu sposobne da se same finansijski izdržavaju. Ovisno o okolnostima pod kojima je pravo stečeno, penzija može biti kategorizovana kao starosna, invalidska ili porodična.