Iva Štrljić, poznata prvenstveno po glumačkom umijeću, slavu je stekla na raznim sceninskim područjima. Uporedo s glumačkom karijerom, hrabro je zakoračila i u sferu pisanja, napisala je knjigu i vodila brojne emisije. Ne ograničavajući se samo na umjetničko bavljenje, Iva se aktivno bavila i politikom.
Često daje podršku predsjedniku Srbije i članica je njegove političke stranke. Ivin izniman talent može zahvaliti njezinom ocu Milanu, koji je slovio za jednog od najzanosnijih i najomiljenijih glumaca bivše nacije. Nakon raspada Jugoslavije, Milan se početkom devedesetih vratio u Hrvatsku. Dok je Ivin odnos s ocem i dalje delikatna tema, poznato je da su joj se roditelji razveli kada je imala 15 godina. Odluku da živi s majkom Slavicom, bivšom balerinom Pozorišta na Terazijama, odlučila je. Prethodno je glumica uz doktoricu Slavicu Đukić Dejanović bila na terapiji poznatoj kao “televizijska terapija”. U okviru ove sesije iznijela je razne detalje koji već neko vrijeme izazivaju znatiželju javnosti.
Među upitima gospođe Đukić Dejanović jedno se isticalo među ostalima: ima li sjećanja na to da ju je otac pratio u školu i drugih dragih trenutaka iz djetinjstva? Glumica je izjavila da ima izuzetno dobro pamćenje za određene mirise. Rado se prisjećala kako joj je otac svaku večer prije spavanja čitao Jesenjinove pjesme, što je bilo očaravajuće iskustvo. Njezin se otac duboko divio Jesenjinovim književnim djelima, a prije nego što je započela svoje školovanje, gotovo je sve njegove pjesme naučila napamet, uključujući “Pismo majci” i “Pjesmu o Kerušu”, zahvaljujući očevim recitacijama i vodstvu.
Kad roditelji krenu svatko svojim putem, njihovo se dijete suočava s neugodnom i opterećujućom odlukom. Izbor između majke i oca mučna je pozicija u kojoj se treba naći. U dobi od 15 godina bila sam potpuno svjesna da ću, bez obzira koji put odabrala, do kraja života nositi osjećaj žaljenja. Došao sam do spoznaje da bi odluka da ostanem sa svojim ocem nanijela bol mojoj majci, dok bi odluka da ostanem sa svojom majkom nanijela bol mom ocu. Prošlo je više od dva desetljeća otkako smo moj otac i ja zadnji put dijelili dom, no njegova odsutnost još uvijek je duboko peckala. Činjenica da je on bio taj koji je otišao samo je dodatno zakomplicirala situaciju. Suočavanje s ovom realnošću predstavljalo je značajan izazov. Tijekom izazovnih trenutaka čeznuo sam za pouzdanim suputnikom koji bi me mogao voditi kroz tamu i pomoći mi da pronađem svoj put. Bilo je obeshrabrujuće svjedočiti podršci i mogućnostima koje su drugi mogli pružiti svojim voljenima, dok sam ja osjećao nedostatak u tim područjima.
Ta je spoznaja imala dubok utjecaj na mene, ostavljajući osjećaj duboko pogođen. Posebno me povrijedilo kad je netko insinuirao da je utjecaj mog oca imao ulogu u prilikama koje sam dobio, što je daleko od istine. Usred mojih razmišljanja ubacila se Slavica, ispričavši vlastito iskustvo oca koji joj je priznao naslijeđeni glumački talent koji je smatrala svojim najvećim bogatstvom. Međutim, jasno je dao do znanja da neće biti u centru pažnje sa svojom kćeri zbog njihove geografske razdvojenosti i različitih karijera. Iva je izrazila nezadovoljstvo činjenicom da je prisiljena oslanjati se na nekoga od koga traži pomoć.
Iva je izrazila želju da pobjegne iz trenutne situacije i oslobodi se tereta oslanjanja isključivo na vlastite sposobnosti u postizanju uspjeha. Odnos između Ive i njezina oca je zamršen, što rezultira rijetkom komunikacijom između njih.
