Nino Rešić, popularni pjevač ovih prostora, postigao je zapažene uspjehe u karijeri, ali je tragično doživio preranu smrt. Uzrok njegove smrti ubrzo je pripisan bolesti jetre, jer je njegova kći Sandra otkrila da je cijeli život bio pijanac.
I nakon gotovo dva desetljeća odlazak Nine Rešić i dalje izaziva osjećaj tuge. Nermin Ademović, njen bivši menadžer, nedavno je iznio duboke uvide u Ninin život, istražujući složene elemente koji su izazvali značajnu raspravu. Prepoznajući frustraciju onih koji se drže njegove ostavštine u pokušaju da steknu priznanje, donio je odluku razotkriti neispričanu priču o Ninovu životu i tragičnoj smrti. Zadatak je predstavila Sandra Rešić, Ninova kći, koja je kasnije sudjelovala u Zvezdama Granda. “Nisam više mogla tolerirati neistine koje je širila Sandra Rešić. Ona manipulira istinom, lažno tvrdeći da je bila uz Nina u Bijeljini do njegovih posljednjih trenutaka. Ta tvrdnja je potpuno neutemeljena. Ona govori o očevoj patnji, ali kako može iznijeti takvu tvrdnju kad ona nije ni bila nazočna njegovom odlasku? Ovaj nesretni slijed događaja odvijao se nekoliko dana, zatekavši sve nespremne težinom Ninove sudbine”, objašnjava bivši menadžer pokojnog pjevača.
Sandra, jedna od Ninovih kćeri iz njegova prethodna tri braka, ponosno priznaje svoju vezu s njim, iako postoje glasine koje dovode u pitanje njezinu biološku vezu s njim. Dnevnici koje je Nino marljivo vodio do svoje smrti okruženi su špekulacijama jer se vjeruje da kriju skrivene tajne koje do danas ostaju neotkrivene. Godine 2007. Nino je većinu vremena provodio u Bijeljini, potpuno fokusiran na nadolazeći album. Tijekom tog razdoblja moj bliski kolega Nebojša i ja pružali smo nepokolebljivu podršku Ninu, pomažući mu u raznim aspektima njegove karijere. Ja sam prvenstveno obavljao menadžerske poslove, dok je Nebojša bio njegov predani vozač. Jasno se sjećam da sam 18. listopada primio SMS poruku da se Nino zdravstveno stanje pogoršava i da je zatražio liječničku pomoć, što je dovelo do preporuke za hospitalizaciju.
Unatoč tome, Nino je odlučno odbio i umjesto toga zatražio moju prisutnost kasnije te večeri zbog svojih hitnih poslovnih obaveza. Ranije tog dana pratio sam svog prijatelja Vedada na put u Bijeljinu, pretpostavljajući da je Ninova prehlada samo blaga neugodnost, a ne razlog za brigu. Nebojšu smo po dolasku zatekli u žurbi na posao, dok je Nino duboko spavao u svojoj sobi. Nebojša nas je obavijestio da Nino svakih tridesetak minuta ima jake napade i predložio da otvorimo prozor kako bismo imali malo svježeg zraka. Unatoč jakim bolovima i čestim napadajima, Nino je uporno odbijao pomisao da ode liječniku. Međutim, do 22 sata stanje mu se znatno pogoršalo, zbog čega sam inzistirala da hitno potražimo liječničku pomoć. Nino je uz našu pomoć teškom mukom došao do auta, te smo ga žurno prevezli u bolnicu u Bijeljinu. Po našem dolasku medicinsko osoblje nam je savjetovalo da ga odvezemo direktno na odjel kirurgije. Zbog nemogućnosti hodanja pažljivo smo ga smjestili u invalidska kolica i brzo prevezli na namjenski odjel.
Uzbuđenje je zračilo iz liječnika kad smo stigli, željno iščekujući našu prisutnost i odmah se raspitujući o pacijentovoj konzumaciji alkohola. Nesiguran kako odgovoriti, sve što sam mogao ponuditi bila je činjenica da se pacijent suzdržavao od pića posljednjih sedam dana. Uz pratnju pacijenta u čekaonicu, ostali smo u stanju tjeskobnog iščekivanja, nesvjesni kakva nas tragedija čeka. Unatoč kasnom satu, nedostajalo je komunikacije, ostavljajući nas u mraku o nadolazećim vijestima. Iznenada se pojavio liječnik, saopćivši porazne vijesti kojih smo se bojali: “Naši pokušaji da ga oživimo bili su neuspješni; nije reagirao.” Prostorija je zavladala teškom tišinom dok sam se ja borio da shvatim težinu tih riječi, ispričao je Nermin.
U ranim jutarnjim satima, između 2 i 3 sata, našli smo se okupljeni u njegovom stanu, obavijeni uznemirujućom tišinom. Nitko od nas nije bio spreman za događaje koji su se odvijali pred nama. Jednoglasno je odlučeno da se dženaza obavi u subotu u rodnoj Bosanskoj Dubici. Preuzevši situaciju, Nebojša je napomenuo kako će sredstva koja su ostala iza Nina biti iskorištena za kupnju vijenca i ostalih potrebnih stvari. Bilo je neuobičajeno da Nino sa sobom nosi tako veliku svotu novca. Kasnije tog jutra javila se Dragana Mirković i izrazila namjeru da doprinese kupnjom vijenca. Zabrinuti pojedinci preplavili su naše telefone tražeći potvrdu poražavajućih vijesti. Jasno se sjećam da je tog dana Ninov brat Dejan pratio Sandru na put u Bijeljinu.
U subotu ujutro krenuli smo na svečano putovanje ispraćajući Ninovo tijelo do Bosanske Dubice, mjesta određenog groba. Ninov stric, koji je doputovao iz Zagreba, obavijestio nas je da će sprovod biti po islamskim običajima. Zauvijek će ostati u našem sjećanju oni koji su prisustvovali dženazi, a među njima Ninov kum, bratić Samir, Jasna K, Halid Muslimović, Farizada Čamdžić, njegova sestrična, te ostala bliža rodbina. Sama veličina gomile onemogućila je točan broj sudionika. No, zaista je obeshrabrujuća činjenica da na skupu nije bilo Nininog brata Dejana i Sandre, koji su ranije stigli u Bijeljinu.
