Vesna Dragojević, udovica slavnog pevača Olivera Dragojevića, evocira sećanja na svoje mlade dane, posebno na trenutke kada je Oliver pokušavao da je osvoji. U njenim uspomenama, posebno se izdvaja priča o tome kako ju je Oliver pratio dok je šetala Stradunom, glavnom ulicom u Dubrovniku. Iako je tada Oliver već bio u vezi sa drugom devojkom, nije mogao da odoli Vesninoj privlačnosti. Njegova upornost i šarm na kraju su privukli njenu pažnju, što je bio početak njihove ljubavne priče.
- Poznajem ženu koja se zove Jelena, jer je ona bila predmet njegovih svakodnevnih naklonosti. Hodao bi ruku pod ruku s njom, vukući se za mnom. To se nastavilo najmanje deset dana. Onda je jednog dana sjedio u lokalnom baru s prijateljem i prišao mi je govoreći: “Gospođo, činite mi se poznatim!” Na što sam ja odgovorila: ‘Naravno da me poznaješ, pratiš me zadnjih desetak dana’, otkrila je Vesna tijekom gostovanja u emisiji Giuliana Radio Dalmacije.Prema Vesninim riječima, Oliveru nije bilo pomoći i nije mu bilo spasa.
Tom prigodom Vesna je ispričala priču o čovjeku koji se činio neiskupivim. Nakon kasnonoćnog koncerta u Trebinju nazvao ju je u dva sata ujutro obećavši da će doći po nju taksijem. Nažalost, u hodniku je glasno zazvonio kućni telefon koji je probudio sve ukućane, pa tako i Vesnu koja je već u šest ujutro morala biti na poslu u bolnici. Zatim je otkrila opseg svoje potpore za njega, objasnivši da je, dok je on djelovao kao sponzor, ona pružala financijsku potporu.
Dapače, njezini su se roditelji čak i zadužili za renoviranje stana. Dugih osam godina njih jedanaest boravilo je u tom istom skučenom prostoru. Svako bi se jutro razbježali, ostavljajući samo Vesnu i njezinu ostarjelu svekrvu. Unatoč razlici u godinama, Vesna je svoju svekrvu doživljavala kao prastaru, neprestano strahujući da će ona preminuti. Svekrva bi često uzviknula: “Joj, joj, joj, umrijet ću!” Nevjerojatno, Vesna i njezina svekrva dijelile su nevjerojatnu vezu, iznenadivši sve oko sebe.
Kako su se Vesna i Oliver upoznali?Godine 1973., dok je nastupao na Stradunu, Oliverov put se ukrstio s njegovom budućom suprugom, a za godinu dana svoju su ljubav zapečatili bračnom vezom.U početku je Vesna često pratila glazbenike na svojim putovanjima da bi se konačno iz Dubrovnika preselila u Split.
Razlog našeg prekida nisu bile duge vožnje autobusom koje sam svakog vikenda vozio iz Splita u Dubrovnik, gdje sam radio u lokalnoj bolnici. No, nakon deset mjeseci te iscrpljujuće vožnje, odlučio sam se preseliti u Split. Bilo je to u proljeće 1974. kada smo se vjenčali, kao što je prije spomenula. Ono što je intrigantno je Oliverova izjava o savršenom tajmingu njihovog braka s Vesnom. Izrazio je da da su se sreli samo godinu dana kasnije, njihova zajednica nikada ne bi zaživjela.
Tijekom iskrenog trenutka, priznao je da često razmišlja o sretnom trenutku svog braka, jer se vjenčao prije svog uspona do slave. Ako je Vesna u njegov život ušla kasnije, priznao je da je možda oklijevao, sumnjajući da su njezini motivi vođeni novčanom dobiti.
Suprotno uvriježenom mišljenju, jasno su dali do znanja da njihovi rani dani nisu bili nimalo laki. Oliverova zarada od gaža bila je mršava, a od Vesninih primanja kao medicinske sestre spajali su kraj s krajem. U početku su živjeli kod Oliverove obitelji, ali su tek 1982. godine konačno osigurali vlastiti stan.Godine 1975. rodio im se prvi sin Dino, a tri godine kasnije blizanci Damir i Davor.
Vesna i Oliver ponosni su djed i baka sedmero unučadi. Za Oliverova života rodilo se petero tih unučadi. No, Oliver je donio odluku da svojim sinovima zabrani da djeci daju imena po njemu kako bi izbjegao eventualno podsmijeh prema jednom od njih, koji bi se zvao Oliver Dragojević. Umjesto toga, Oliver je želio održati obiteljsku tradiciju da djeci daju imena koja počinju slovom ‘D’. Zanimljivo, Vesna je stekla reputaciju hrabre i neustrašive heroine. Pokazala je to kada je hrabro krenula autobusom do rodilišta, iako je Oliver u to vrijeme bio u Londonu.
Vesna je otvoreno izrazila svoje negodovanje prema Oliverovoj glazbenoj karijeri, a smetalo joj je što je njegov posao povezan sa kasnim noćnim satima, alkoholom i tulumarenjem do jutra. Zato nisam bio oduševljen Oliverovom prvom pobjedom na Splitskom festivalu i zato sam se dugo protivio tome da pjeva. Bojala sam se da se neće promijeniti. Zavoljela sam ga zbog njegove duhovitosti, topline, jednostavnosti, ljupkosti, a prije svega njemu svojstvene dobrote. Da on nije ostao vjeran tim osobinama, ne bismo bili zajedno, objasnila je Vesna.
U jednom konkretnom slučaju, otkrila je da se sakrila u garderobi dok je trajao njegov koncert.Smijala se dok se prisjećala vremena kada se osjećala nelagodno jer je viđena s glazbenikom na njegovom koncertu, što ju je navelo da potraži utočište u garderobi.Smrt voljene osobe ostavila je Vesnu krajnje shrvanom, au dubokom je trenutku izrazila nepokolebljivo uvjerenje u njegov konačni oporavak.
Oliver se pokazao kao izniman pacijent, nadmašujući čak i moju sposobnost da se nosim s njegovom dijagnozom tijekom tih prvih mjeseci. Njegov nepokolebljivi optimizam i istinska vjera u njegovu sposobnost da prevlada izazove koji su pred njim bili su doista izvanredni.Nažalost, sudbina je zadala okrutan udarac iskusnom pomorcu, pa je izgubio najtežu bitku. Svake godine, tog kobnog dana, njegovi štovatelji i kolege rado ga se prisjećaju kao izvanrednog glazbenika, dragog prijatelja i divnog kolege.
