Gordana Goca Lazarević, poznata folk pjevačica, suočila se s brojnim izazovima na svom putu do slave i uspjeha. Uprkos brojnim nedaćama koje su je snašle, zadržala je pozitivan stav i postala poznata po svom zaraznom osmijehu koji joj čak i dan danas rijetko silazi s lica.
Rođena 28. ožujka 1954. u Takovu, Goca Lazarević završila je osnovno obrazovanje u rodnom gradu prije nego što se preselila u Beograd kako bi upisala studije ekonomije. Dok su njeni roditelji radili u inostranstvu, Goca i njen brat ostali su u Srbiji. U ranim fazama svog samostalnog života suočavao sam se s brojnim izazovima. Svijet se činio surov i nepopustljiv. Moji su roditelji morali otputovati u inozemstvo u potrazi za egzistencijom, ostavljajući brata i mene pod brigom strica i strine. Međutim, stjecajem okolnosti, čak se i naša teta morala pridružiti radnoj snazi, zbog čega smo ostali sami u kući na osami okruženoj gustom šumom. Da stvar bude gora, čovjek kojemu je dodijeljena skrb o nama pokazivao je sumnjivo ponašanje, pa čak i zanemarivanje osobne higijene na dulje razdoblje od deset dana. Ove detalje Goca je ispričala u televizijskom gostovanju.
Živeći skromnim načinom života, otvoreno je ispričala specifične uspomene koje su ostavile trajan dojam na nju. Cijeli tjedan kruh nam je uporno bio ukrašen paštetom i margarinom, jer to je sve što smo znali. Međutim, sve se promijenilo dolaskom moje tete. Tada se počeo manifestirati moj gastritis koji me mučio od malih nogu. Važno je napomenuti da nikada nismo bili uskraćeni za hranu. Jednom mjesečno priuštili smo si kupnju čokolade, malu poslasticu koja je unijela privid radosti u naše skromno postojanje. Tijekom svoje ispovijesti otvoreno je govorila o preranoj smrti svoje majke u tragičnoj prometnoj nesreći tijekom ranog djetinjstva. Kao pjevačica, prisjetila se odsutnosti svog suputnika iz djetinjstva, priznajući da su bili još mladi kad je otišla.
Tijekom godina neprestano je sanjala o svom povratku, čeznući za prisutnošću rasta, privrženosti i ljubavi u svakom aspektu njihove veze. Tijekom tog konkretnog slučaja, također je otkrila svoje izazovno odrastanje, pripisujući ga očevoj povezanosti s drugim ženama, od kojih su se neke prema njoj i njezinom bratu odnosile ljubazno, dok druge nisu. Nakon toga moj je otac sklopio nekoliko neslužbenih brakova. Te su se žene prema nama ponašale prilično bez poštovanja. Kad god bi netko od njih stigao, odmah bih pomislio na izmišljenu srednju školu koja se nalazi daleko samo da ih ne sretnem. Pobjegla bih u Beograd, kako mi je Goca predložila.
S 15 godina se uputila u grad, točnije u rezidenciju maćehinih rođaka. Nažalost, njezino iskustvo tamo bilo je daleko od ugodnog. U toj je obitelji bio sin jedinac koji ju je često izlagao fizičkom zlostavljanju. Pjevačica je emotivno ispričala neugodno iskustvo da je netko nije volio i fizički zlostavljao zbog ljubomore. Jednog dana, nakon što je pretrpjela ozbiljan udarac, pjevačica mu je konačno uzvratila. Kao rezultat toga, majka osobe uputila je pjevačicu da pronađe alternativni smještaj. Teška srca pjevačica je skupila njihove stvari u običnu kartonsku kutiju i dala se u potragu za njihovom tetom, za koju se zna da je zaposlena u Lavljem bifeu.
Lociranje tete pokazalo se prilično izazovnim za pjevačicu. Gocina duboka ljubav bila je rezervirana za Miultina Popovića Zahara, njezinog supružnika 16 godina, tijekom kojih su na svijet poželjeli dvoje djece. Zahar je odigrao ključnu ulogu u stvaranju brojnih pjesama koje su bile na vrhu ljestvica za nju, a jedna od tih pjesama, “Vidovdan”, pjevačicu je katapultirala do slave. Zanimljivo, upravo je ova skladba bila iskrena posveta Vesni Zmijanac. Goca je također otvoreno ispričala detalje o svom životu uz skladatelja i rasvijetlila razloge njihovog rastanka 1990. godine. Goca je, govoreći s dojmom mističnosti, priznala intrigantnu prirodu različitosti i privlačnost koju donosi kroz postojanje kontrastnih polariteta.
Međutim, također je prepoznala da bez pronalaženja zajedničkog jezika i postizanja kompromisa usred ovih razlika, to može postati zamorno. Kako je vrijeme prolazilo, pojedini aspekti života postali su neodrživi, što je dovelo do transformacije u svoju suprotnost. Goca je zagonetno spomenula delikatnu liniju koja razdvaja ljubav i mržnju. Nakon sazrijevanja svoje djece, Goca je upoznala poduzetnika Branka, koji je imao dvije firme u Beogradu. S njim je započela romantičnu vezu, dosljedno ga prikazujući kao jedinu ljubav svog života. U 55. godini života Branko je preminuo, ostavivši Gordanu Lazarević shrvanu i nesposobnu da se potpuno izliječi od duboke tuge. Zanimljivo, Gordana Lazarević je odlučila da se ne uda za svog novog partnera jer smatra da bi to bilo nepravedno prema njenoj djeci. Goca trenutno boravi na Bežanijskoj kosi i neizmerno je raduju posete ćerkine dece Dunje i Balše, koji joj omogućavaju da ponovo proživi mladenačke dane.
