Marija Šerifović već izvjesno vrijeme obnaša funkciju članice žirija najpopularnijeg muzičkog takmičenja pod nazivom “Zvezde Granda”. Kao što su mnogi gledatelji primetili do sada, u emisiji se često dešava da izbije neki konflikt, pa je tako tokom jednih od njih isplivala istina i o bolesti Marije Šerifović. Nakon što je ušla u spor sa Viki Miljković, Marija je otvoreno priznala svoju borbu s disksu hernijom.
Kada se intervertebralni disk, smješten između dva kralješka kralješka, pomakne i vrši pritisak na živac ili leđnu moždinu, dijagnosticira se diskus hernija ili prolaps diska. Ovo pomicanje diska može se dogoditi u bilo kojem dijelu kralježnice, iako se češće opaža u vratnoj ili lumbalnoj kralježnici. Otkriće da je među brojnim oboljelima od ove bolesti i poznata osoba Marija Šerifović iznenadilo je sve s obzirom na njezinu raširenost.
Tijekom tog razdoblja, pjevačica je izjavila: “S obzirom na moju herniju diska i moju trenutnu težinu, vjerujete li iskreno da bih krenula na put mršavljenja za nekog drugog? To je apsurdno! Prepustit ću to manje vještim pjevačima. Moj fokus je na usavršavanju mojih pjevačkih sposobnosti, a ne na održavanju određene veličine tijela. Pojava diskus hernije, oblika bolesti diska, obično se pripisuje degenerativnim promjenama u većini slučajeva, iako u nekim slučajevima može biti uzrokovana i traumatskim utjecajem.
Tijekom progresije bolesti postoji mogućnost protruzije diska, iako prvenstveno zahvaća lumbalni dio kralježnice. Ova bolest ima različite simptome, uključujući bol u leđima, vratu, mišićima i prsima, kao i bol u donjem dijelu leđa. Posljedično, bavljenje tjelesnom aktivnošću postaje izazovno, a pojedinci također mogu osjetiti glavobolju, vrtoglavicu i utrnulost u rukama. U rijetkim slučajevima može biti potrebna kirurška intervencija za liječenje ovog stanja.
Bol koja potječe od diskus hernije u lumbalnoj regiji može se širiti iz donjeg dijela leđa, širiti se kroz stražnjicu i nogu, te na kraju doseći stopalo. Kako se živac komprimira i bol se pojačava, dolazi do slabosti nogu, što pacijentima otežava podizanje prednjeg dijela stopala i prstiju. Ovo iscrpljujuće stanje, poznato kao “padanje stopala”, onemogućuje hodanje, što tjera pacijente da traže kiruršku intervenciju u kasnijim fazama, često se oslanjajući na štake za podlakticu radi stabilnosti i sigurnosti.