Životna priča Stojine počinje dubokom izjavom o tome kako se hranimo bolom kojeg podnosimo, trudom koji ulažemo i naporima koje činimo. Stojina i njene četiri sestre, smještene u mirnom selu Mrtvica između Brčkog i Lopara, preživljavaju od plodova zemlje svojih predaka. Njihov život obilježen je neumornim radom, dok istovremeno pažljivo upravljaju svojim prihodima.
Sestre Zarić, porijeklom iz sela Mrtvica kod Brčkog, vode jedinstven životni put. Unatoč tome što su u kasnim osamdesetima i ranim devedesetima, Petra, Stoja, Goja, Anica i Živan nisu se nikada udavale, već su cijeli život posvetile brizi o roditeljima i radu na obiteljskom imanju. Njihov način života odražava tradicionalne vrijednosti, gdje svaki član obitelji ima određenu ulogu u poslovima na farmi. Posvećene sestre od ranih jutarnjih sati pa sve do sumraka obavljaju razne zadatke, uključujući poljoprivredu, uzgoj stoke i druge fizički zahtjevne poslove koje tradicionalno smatraju “muškim”.
U srcu svega, osjeća se naglašena hitnost života obitelji Zarić. Roditelji Jovo i Spasenija, koji su izrodili trinaestero djece, većinom muške, od kojih su mnogi prerano preminuli, ostavili su nasljedstvo koje pet sestara hrabro nastavlja. Kroz sezonske radne gužve, kao što je sjetva kukuruza, sestre brzo i učinkovito obavljaju zadatke. Dok jedna od njih popravlja oštećeni zid kuće predaka, druge dvije pripremaju sjeme za sjetvu. Unatoč brojnim obavezama, okupljanje tri sestre na jednom mjestu predstavlja izazov, pa često traže pomoć susjeda, iako su sposobne samostalno rješavati mnoge zadatke. Međutim, nedostatak radne snage na selu predstavlja izazov za veće projekte na imanju.
Unatoč izazovima, sestre Zarić iskreno i s ponosom izražavaju zadovoljstvo svojom odlukom da ostanu uz roditelje i žive seoski način života. Uzgoj raznih životinja, uključujući goveda, ovce, svinje i perad, predstavlja svakodnevni posao kojeg se sestre s ljubavlju prihvaćaju. Obrađujući velike površine zemlje, prema potrebi zakupljujući dodatna poljoprivredna zemljišta, sestre Zarić održavaju obiteljsko gospodarstvo. Iako sudbina možda nije bila blaga prema njihovom broju, ostale su neudate i žive zajedno, pet sestara u jednom kućanstvu. Tvrdoglavo nastavljaju sa svojim radom sve dok im zdravlje dopušta, i u tome ih podržavaju i hvale susjedi i mještani Mrtvice.
Nakon smrti majke Spasenije, koja je doživjela gotovo 100 godina prije svog stotog rođendana, sestre su usvojile određene prakse, uključujući nošenje crne odjeće i suzdržavanje od modernih televizijskih i radijskih programa. S obzirom na jednostavan način života, mještani ih smatraju čudnim, ali sestre Zarić ne pridaju važnost takvim suvremenim luksuzima. Iako informacije o njihovom trenutnom stanju nisu ažurirane od snimanja emisije prije sedam godina na RTS-u, njihova priča i dalje inspirira mnoge koji cijene predanost obitelji, rad na zemlji i jednostavnost života na selu.
