Aleksandar Leka Ranković tijekom svog je života bio na nekoliko istaknutih dužnosti, među kojima je bio i osnivački čelnik OZNE i UDBE. Obnašao je i dužnost šefa svih policijskih i tajnih službi do 1966. godine, a bio je Titov pouzdani pouzdanik i suradnik. Unatoč njegovom značaju, mlađe generacije uglavnom nisu upoznate s Rankovićem i njegovom pričom.
Čak i oni koji ga poznaju često se pitaju zašto je šutio nakon Brionskog plenuma. Godine 1966. Ranković je isključen iz stranke, ali su on i Žujović uspjeli izbjeći reperkusije zavjetom šutnje, uobičajenom praksom pripadnika tajne policije. Nije rijetkost da se pojedincima u organizacijama poput UDBE ili OZNE zabranjuje govor. Jedino je žao što Ranković nije mogao otkriti podatke o tome gdje se nalaze i djeluju ličnosti poput Dragoljuba Draže Mihailovića i takozvanog gorskog lava Nikole Kalabića. U svojim je osobnim memoarima priznao da je unatoč svojoj sklonosti prisluškivanju svakog razgovora u dometu uha, bilo na javnim okupljanjima ili u privatnim prostorima, ironično ostao posljednji koji je doznao za vlastitu sudbinu. Teški životni uvjeti kroz koje je prolazio duboko su utjecali na njegovu odluku da se pridruži radničkom pokretu u mladosti. Njegovi suradnici u radionici u kojoj je bio zaposlen također su igrali ključnu ulogu krijumčareći političku literaturu i druga pisana djela u trgovinu da ih on čita, u vrijeme kada je Komunistička partija bila zabranjena.
S petnaest godina, 1924., Ranković postaje članom sindikata. Nakon što je 1925. dobio status kalfe, aktivno je sudjelovao u nadzoru radničke sekcije Abadžija. Dvije godine kasnije, 1927., pridružio se ogranku svih krojača i tekstilaca, gdje je upoznao svoju buduću suprugu Anđu, koja je također bila zagovornica radničkih prava. U godini prijema Aleksandar Ranković primljen je u članstvo Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ). Ubrzo je dobio dužnost sekretara Mjesnog komiteta SKOJ-a u Beogradu. Kao jedan od “starih komunista”, Ranković je bio pouzdani zagovornik stvaranja novog društvenog ustroja nakon završetka Drugog svjetskog rata. OZNA, osnovana 1944. godine, imala je u to vrijeme niz obveza. Aleksandar Ranković je tijekom svog mandata bio na raznim dužnostima, uključujući i šefa jugoslavenskih policijskih snaga i tajnih službi. Jedna od njegovih glavnih dužnosti bila je suzbijanje onih koji su se protivili vlasti i vladajućem režimu. Zanimljivo je da je Ranković bio kum Josipu Brozu Titu tijekom Titove ženidbe s Jovankom 1952. Rankovićev politički utjecaj nastavio je rasti sve do 1966. kada je razotkrivena “afera prisluškivanja”, što je uzrokovalo značajan pad njegove moći i statusa. Unatoč razlazu između Tita i Staljina, Ranković je ostao vjeran partiji i Titu, a službe pod njegovim vodstvom izvršile su masovna uhićenja i strijeljanja simpatizera Informbiroa. Mnogi su osuđeni samo zbog sumnje bez konkretnih dokaza i uočljivih kriterija. Godine 1966. otkriveno je da su u Titovu uredu i Jovankinoj spavaćoj sobi navodno pronađeni prislušni uređaji. Pojedinac ili grupa koja je otkrila uređaje i točan način njihovog otkrivanja ostaje nepoznat. No, krivnja je odmah pripisana Službi državne sigurnosti i njezinu čelniku Aleksandru Rankoviću.
Optuživali su ga da funkcionira kao sila koja je iznad društva. Na Brionskom plenumu održanom 1. srpnja 1966. Aleksandar Ranković držao se suzdržano. Bivši su ga kolege izbjegavali, a on je djelovao zbunjeno i dezorijentirano. Nije pokušao braniti svoje postupke i osudili su ga svi sudionici razgovora. Usred sjednice iznenada mu je pozlilo i doživio je lakši srčani udar. Kada je govorio, samo je priznao moralnu odgovornost i odrekao se svih svojih pozicija. U srpnju 1966. naglo je prekinuta blistava karijera Aleksandra Rankovića. Bio je odgovoran za osnivanje svih tajnih agencija u Jugoslaviji i bio je pouzdani čovjek od povjerenja i suradnik Josipa Broza Tita. Nikad nije potvrđeno je li osobno prisluškivao Tita ili je bio prevaren. Nakon Brionove nijemosti uslijedila je Rankovićeva odluka da se povuče iz javnog života i boravi u mirnom i usamljenom okruženju, gdje se posvetio dokumentiranju osobnih iskustava. Ranković je u svojim memoarima priznao da je, usprkos pedantnom promatranju okoline, ostao nesvjestan sudbine koja ga je čekala. Odmarao se u svojoj dubrovačkoj vili, distanciran od dotadašnjih suboraca, i razmišljao o svojim mislima, koje su posthumno objavljene. Jedno od njegovih razmišljanja je glasilo: “Ironično, unatoč tome što sam bio upućen u sve razgovore, političke sastanke i slično, bio sam posljednji koji je saznao za svoju nadolazeću sudbinu.” Zbog narušenog zdravlja, Rankoviću je savjetovano da se oporavlja u blizini mora. U noći s 18. na 19. kolovoza 1983. Rankoviću je na terasi hotela iznenada pozlilo, što je dovelo do još jednog srčanog udara. Liječnik koji je stigao nakon ponoć je na licu mjesta proglasila njegovu smrt. Nakon Lekine smrti, u blizini njegove rodne kuće u Draževcima počeo se okupljati značajan broj ljudi. Prvobitno je bilo planirano da se sprovod Aleksandra Rankovića obavi u Dubrovniku, kamo je lijes prevezen iz Beograda. General Sreten Kostić oštro se usprotivio ovoj ideji, navodeći da Ranković s pravom zaslužuje da bude pokopan u „Aleji velikana“ na beogradskom Novom groblju.
Unatoč protivljenju, više od 100.000 ljudi prisustvovalo je Rankovićevoj sahrani, neskriptiranoj manifestaciji njegovog velikog ugleda i popularnosti CK SKJ je, nažalost, cenzurirao čin sahrane, au kratkom priopćenju koje je prenio Tanjug navodi se da se od Rankovića oprostilo “nekoliko tisuća građana”. Ipak, neki očevici tvrde da je bilo prisutno preko 100.000 ljudi koji su mu ispraćali skandiranjem “Leka, Leka”. Nakon prerane smrti prve supruge Anđe Ranković (1909—1942), s kojom je imao sina Miroslava-Miću, sklopio je drugi brak s Vladislavom Slavko Ranković (1920—2008), s kojom je imao drugi brak. sin Slobodan.
Danas je njegova unuka Anja Ranković cijenjena novinarka i televizijska voditeljica. Nakon velikih uspjeha kao voditeljica, Anja Ranković je u međuvremenu prešla u potpuno novu profesiju. Izvještaji lokalnih medija pokazuju da je sada priznata kao vrhunski stručnjak za menadžment sportskih organizacija. Njen status celebrityja dostigao je vrhunac dok je vodila popularnu emisiju “Slagalica” na BK televiziji. Posljednjih nekoliko godina u sretnom je braku s partnerom, bivšim manekenom Dejanom Dmitrovićem. Tijekom cijele karijere uspjela je održati reputaciju bez skandala. Otkako se povukla iz javnosti, rijetko je viđaju na događanjima u glavnom gradu.
