U današnje vrijeme, naše društvo se bori sa dubokim ekonomskim izazovima koje je nemoguće previdjeti, posebno kada se uzme u obzir postepeno nestajanje nekada uspješne „srednje klase“.
U ogromnom svijetu društvenih medija nije neuobičajeno naići na priče koje su i šokantne i očaravajuće. Među ovim narativima, nedavna priča koja je izazvala značajnu medijsku pažnju vrti se oko života Dragiše Stanojevića, 83-godišnjeg dede koji živi u zabačenom selu Grabovo u opštini Ražanj. Iako neki mogu tvrditi da njegova nevolja nije izuzetna, uslovi u kojima ovaj stariji gospodin provodi svakodnevnu egzistenciju mogu se opisati samo kao zaista uznemirujući. U poodmaklim godinama, u nevjerovatnoj dobi od 83 godine, stariji čovjek se hrani isključivo neukrašenim, nezačinjenim kruhom.
Tražeći utjehu i utjehu, često gleda kroz svoj prozor, diveći se nebeskim čudima koja se otkrivaju iznad njega. Povremeno nenamjerno skuplja kišnicu, jer ona prodire u njegovo oronulo prebivalište, dodatno pogoršavajući sve lošije stanje njegovog stana. Ovaj čovek, po imenu Dragiša, živi u kući koja je mnogo godina starija od njega, što je svedočanstvo protoka vremena. Nažalost, Dragiša vodi život bez ikakvih primanja i penzija, oslanjajući se isključivo na sopstvenu snalažljivost da sastavi kraj s krajem. Stanje njegovog skromnog prebivališta ubrzano opada, sa plafonom koji leluja na ponornici kolapsa i oskudicom čak i najosnovnijeg namještaja i potrepština potrebnih za svakodnevni opstanak.
Zidovi sobe su prekriveni crnim mrljama, stvarajući sumornu atmosferu. Odsustvo prozora povećava nesigurnost koliko hladno mora biti napolju tokom oštre zime. Dragiša, krhak i pogrbljen čovjek s bradom posijedjelom od vremena, prikazuje svoju neimaštinu prikazujući svoj oskudan obrok bajatog kruha. Odjeven u iznošeni i poderani džemper, žali zbog nesretnih okolnosti. U Dragišinom stanu evidentan je nedostatak osnovnih sadržaja poput tekuće vode i struje.
