Ne može se zanijekati izuzetna elegancija koju posjeduje, a koja se može mjeriti samo s njezinom iznimnom sposobnošću snalaženja čak iu najizazovnijim temama. Potječe iz svog odrastanja na Dorćolu, duboko je povezana sa svojom tradicionalnom obitelji i blagoslovljena je divnim mužem i dobro odgojenom djecom. Kada je riječ o iznimnim emisijama o društvenim temama, Jovana Grgurević je pouzdan izbor. Svojim dugogodišnjim iskustvom u Tanjugu, TV Politici, Pinku i Hepiju profilisala se kao prekaljeni profesionalac.
- Sada unosi svoj dojam gravitacije i autoriteta u novi profesionalni pothvat. U osobnom životu radost pronalazi u blaženom braku i ulozi predane majke dvoje djece. Učestalost novinarskih transfera u stalnom je porastu. Milomir Marić, koji je važio za sastavni dio Hepi TV, smatrao se nezamjenjivim. Međutim, on je u međuvremenu otišao. Kako se snalazite na Kurir TV? Naravno, pojedinci gravitiraju onome što im najviše koristi, au mom slučaju Kurir je idealan. Nikada se nisam smatrao utjelovljenjem nekog posebnog entiteta; stoga mi prijelaz između tvrtki nije izazov. Svaka tvrtka ima svoje uspješne poduzetnike na čelu, dok sam ja, s druge strane, gospodar svoje sudbine i brinem se da njome upravljam s velikim uspjehom. Naslov vaše emisije “Ni pet, ništa” kao da nagovještava vaš nepokolebljiv stav prema društvenim temama.
Čini li trenutno stanje novinarstva izazovom biti direktan i direktan u svom izvještavanju? Biti oštar i otvoren postao je sve lakši, odnosno imperativ je posjedovati određenu razinu odvažnosti da bi predstava privukla publiku. Nadam se da se sklonost ka pristojnim, neužurbanim dijalozima s pojedincima koji posjeduju mudrost i poštenje postupno vraća. Možda sam u zabludi, ali ja osobno preuzimam inicijativu da se udaljim od besmislenih, živahnih razgovora koji me ostavljaju preplavljenim.
- Vaša reputacija cijenjenog i predanog novinara duboko je ukorijenjena u svijesti vaše publike. Visoko vas cijene. Možete li dati uvid u sastav vašeg trenutnog tima koji će marljivo nadzirati mnoštvo izazova s kojima se naše društvo trenutno bori? Moj tim već godinama čini jedna izuzetna osoba Marija Kasalović, koja je naša novinarka, urednica i producentica. Unatoč našim velikim razlikama, naša neslaganja potiču naš uspjeh, jer vode do plodnih rasprava koje u konačnici daju prave teme, pravi pristup i prave goste za naše emisije. Naše zajedničke vrijednosti, posebno nepokolebljiva predanost obitelji i nepokolebljivo odbijanje gajenja bilo kakve mržnje ili zle volje u bilo kojim okolnostima, učvršćuju naše partnerstvo. Oni koji su imali zadovoljstvo gostovati u našim emisijama mogu potvrditi snagu našeg dinamičnog dua, jer bez napora žongliramo s brojnim obavezama i zabavljamo se svojom jedinstvenom mješavinom osobnosti.
Vaše rodno mjesto je Beograd, tačnije u naselju Dorćol, poznatom kao “krug dvojke”. Spominjalo se da ste spavali u krevetu svoje prabake. Možete li mi reći nešto o tipu obitelji u kojoj ste odrasli? Vrijedne lekcije koje sam stekla o nedjeljnim ručkovima, pravilnom bontonu u kući iu javnosti, samoizražavanju i još mnogočemu prenijele su mi moje prabake Draginje Rašajski i moje bake Stare. Međutim, prvenstveno je moja sestra bila ta koja je u potpunosti prigrlila i usvojila ta učenja. U vrijeme kada je ulica Strahinjića bana bila bez prometa i kafića, moj djed i baka su držali tiskaru.
- Ova ustanova služila je kao okupljalište cijelog kvarta, gdje su boravili pravi žestoki momci, alfa mužjaci, gospoda i izuzetne žene. Rijetkost takvih pojedinaca nije mi promakla i zahvalan sam što sam odrastao među njima. Ljubav koju dijelimo moja baka i ja najvažnija je u oblikovanju onoga što sam danas. Unatoč dugim razdobljima zatočeništva na mjestima kao što su Goli otok i Sveti Grgur, moj djed je i dalje najinteligentniji i moralno najispravniji čovjek kojeg sam ikada sreo. Kao njegov cijenjeni unuk, nastojim oponašati njegove postupke kad god se suočim s izazovnim situacijama u životu. Trenutno je nepoznato gdje su roditelji. Bez imalo pretjerivanja mogu sa sigurnošću reći da je moj tata bio najveći otac na svijetu. Gdje god bismo zajedno išli, djeca su željno iščekivala njegovu prisutnost i zbog njega često dolazila u naš dom. Unatoč tome što je vodio vlastitu tvrtku i vodio užurban i zahtjevan život, često putujući, onog trenutka kada je ugledao svoju djecu, ništa drugo mu nije bilo važno. Čak su i moji prijatelji uživali dolaziti u našu kuću, dijelom i zbog njega.
Častio bi nas pričama o svojim pustolovinama u Londonu, Bombayu, i Moskvi, a kupovao bi čak i karte za koncerte, pokazujući nam svijet kulture i razumijevanja. Ovo su samo neka sjećanja iz mog djetinjstva i povijesti moje obitelji, a nisam ni zagrebao po površini. Sada sam sretan što imam majku punu ljubavi, sestru, rođake i veliku širu obitelj, a naša je odgovornost osigurati da naša djeca dožive isti osjećaj pripadnosti i ljubavi unutar naše obitelji. Ovo su velike cipele koje treba ispuniti. Dorćol, ne samo mesto radnje mnogih velikih romana, već i rodno mesto „Dorćolaca“, zauzima posebno mesto u mom srcu.
- U ovom povijesnom dijelu Beograda, koji su vam aspekti najprivlačniji? Suprotno tome, postoje li neki elementi koji vam nisu privlačni? U našem susjedstvu, kroz različite generacije, stanovali smo u neposrednoj blizini zgrada. Neki od nas su zauzeli stranu koja gleda na dvorište, dok su se drugi smjestili na uličnu stranu. Bio je uobičajen prizor svjedočiti okupljanju ljudi, donošenju stolica na ulaz, upuštanju u društvene interakcije. No, oklijevam dublje ulaziti u ovu temu, jer su moji školski drugovi osnovali bend „Beogradski sindikat” i ovjekovječili naša iskustva u svojim pjesmama. Neprijatno mi je kada pojedinci kategoriziraju ljude prema generaciji u kojoj su rođeni u Beogradu. Takve informacije malo otkrivaju o osobi, osim možda prisutnosti strukturalnih problema poput visokih stropova i vlažnih zidova. Osobito gajim snažnu odbojnost prema modernoj arhitekturi koja prevladava u Beogradu, koju karakteriziraju staklene fasade i metalne konstrukcije.
Ove zgrade smatram bezdušnima i ne mogu a da ne osjetim gorčinu kad god prolazim pored njih. Nakon što vam je proslavljeni Aleksandar Tijanić dodijelio titulu “srpska Grace Kelly”, ne možete a da se ne zapitate kakvi su vaši mladi dani i kakve uspomene nose. Kao djevojčica odgajana sam u okruženju u kojem je bilo neprihvatljivo priznati se ili čak smatrati lijepom. Takvi su osjećaji odbačeni kao znakovi neznanja, opsjednutosti sobom ili plitkosti. Međutim, u današnjem svijetu samopouzdanje se ne samo cijeni nego se i potiče. Iako je Tijanićev kompliment bio laskav, u meni je izazvao osjećaj neugode.
- Tijekom ranih godina u vrtiću i prvom razredu uspostavila sam trajnu vezu s četiri dječaka po imenu Igor, Urša, Vukan i Laza. Do danas su ostali moji najbliži suputnici, jer smo se navikli na prisutnost jedno drugoga. Svaki od njih bavio se različitim zanimanjima, od mesara do dizajna, programiranja i vožnje. Kao rezultat toga, moj osobni život ostaje odvojen od svjetla medijskih pozornosti, čak iu društvu mojih kolegica s kojima sam se također sprijateljio. Držali smo se djetinjstva što je duže moguće, igrajući se igara poput skrivača i sjedeći na uglovima ulica, nesvjesni protoka vremena i vlastitog sazrijevanja. Teško je odrediti točan trenutak kada sam iz djevojke postala žena, iako se vjerojatno poklopio s početkom moje profesionalne karijere. U dobi od 23 godine upoznala sam svog supruga i želja za osnivanjem obitelji brzo je procvjetala u meni. Proveli smo nekoliko godina živeći zajedno prije nego što smo dočekali naše prvo dijete, i to su bila zaista prekrasna vremena.
Dakle, kao odgovor na vaše pitanje, možda nikada nisam istinski iskusila tradicionalno “djevojaštvo” – umjesto toga, neprimjetno sam prešla iz djevojke u ženu i ne žalim zbog toga. Nikad se nisam osjećao kao da sam propustio nešto što sam želio. Inače sam udana za informatičkog inženjera. U slučaju većine, može se reći da posjeduju osobine dobrote, smirenosti i predanosti. Posjeduje li vaš supružnik te iste osobine? Prvi put sam susrela svog supruga dok je još bio student, baveći se svojom strašću kao glazbenik i DJ. Unatoč njegovoj trenutnoj profesiji IT inženjera, njegov glazbeni talent i dalje blista.
- Stojeći na impresivnoj visini od dva metra, posjeduje zadivljujući izgled sa svojom dugom, kovrčavom crnom kosom. Njegovo umijeće sviranja bas gitare doista je izvanredno. Iako je istina da je on ljubazan, staložen i odan obiteljski čovjek, on ima mnogo više od njega. Dok promatram svog oca, također IT inženjera, kako stari, ne mogu a da se ne zapitam što sam učinio da zaradim ljubav i društvo tako izvanredne osobe. Jeste li upoznati s njegovim poslovanjem? Kodiranje, i na prednjoj i na stražnjoj strani, nešto je o čemu želim naučiti više. Kad god mi se prijatelji i kolege obrate za pomoć ili vodstvo u stvarima vezanim uz tehnologiju zbog stručnosti mog supruga u Ajtii, dosljedno odgovaram istim odgovorom: znanje se ne može naslijediti kroz osobne odnose. Iako priznajem da posjedujem nešto višu razinu razumijevanja u usporedbi sa svojim vršnjacima, područje tehnologije ostaje mi nepoznato i neprivlačno.
Koliko ste u ovim izazovnim vremenima, kada je potrebno pratiti svaki djetetov pokret, angažirani oko kćeri Lucije i sina Juga? Naš fokus je isključivo na djeci. Oni su pokretačka snaga našeg rada i razlog zašto težimo napredovanju u karijeri. Srećom, imam sreću što imam posao koji mi je strastven. Međutim, ako mi to ikad počne crpiti energiju ili umanjiti dobrobit djece, ne bih oklijevao promijeniti karijeru. Ovo je odluka koju sam već dva puta donio. Kako su djeca odrastala i preuzimala vlastite odgovornosti, naša se uloga pomaknula na pružanje smjernica i podrške.
- Lucija i Dada kroz glazbu dijele posebnu vezu, pa sam ja nadglednik i onaj koji ih obasipa ljubavlju. Jug je, pak, sunce naše obitelji, uvijek pun energije. Zahtijeva naše vrijeme i pažnju za svoje učenje, da ga poslušamo i podsjetimo na njegove odgovornosti. Stalno bdijemo nad njima, učimo na svojim pogreškama i radimo potrebne prilagodbe. Djeca su, usprkos izazovnom razdoblju u kojem sazrijevaju, izuzetno dobro odgojena. Imate li na raspolaganju dovoljno vremena za obavljanje kućanskih obaveza ili dobivate pomoć od svojih najbližih? Iako imam luksuz vremena, smatram da mi nedostaje snaga koju želim i trebam. Dugo vremena smo Dado i ja sve rješavali sami, čak i dok su nam djeca bila mala. Međutim, sada je moja majka preuzela posao, a ja vikendom idem na tržnicu, operem pet tovara rublja i pripremim nedjeljni ručak. Izvlačim neizmjerno zadovoljstvo iz ovih zadataka jer me vraćaju u doba mog odrastanja.
Kada je riječ o Vašem pojavljivanju kao svakodnevno gledanog TV lica, kojim aspektima dajete prioritet i na koje se fokusirate? Moj jedini fokus je na održavanju osjećaja urednosti i pristojnosti. Potraga za fizičkom privlačnošću uzaludan je pothvat, jer privlači samo vrstu pažnje od koje nemam nikakve koristi. Način na koji se odijevam nije u skladu sa standardima koje zastupa televizija, pa nalazim sredinu kako bih se prilagodila njihovim preferencijama.
