U većini slučajeva kada se pomenu prošla vremena, Josip Broz Tito pada kao prva asocijacija, a prema mnogim analitičarima smatra se da bi Jugoslavija u današnje vrijeme, da je opstala, bila vjerovatno vodeća sila u svijetu. U današnje vrijeme, podijeljeni narod nekada je bio pod vodstvom Josipa Broza, koji je tokom 1980. godine preminuo od posljedica izljeva krvi u mozak i moždane kome.
Sprovod je sadržavao mnoge neotkrivene tajne i zagonetne elemente. Najznačajniji neotkriveni podatak odnosio se na sadržaj skriven u lijesu, istaknutom u sadašnjoj zgradi Skupštine Srbije, obavijen zastavom Jugoslavije ukrašenom simboličnom zvijezdom petokrakom. Cijelu enigmu oko sprovoda koji je na jednom mjestu okupio najveći skup svjetskih državnika ikada viđen bio je dr. Obren Đorđević, bivši načelnik SDB-a Srbije.
Za to je vrijeme izričito izjavio da u lijesu nije tijelo Josipa Broza Tita, već da je nasuto pijeskom. Nakon smrti Josipa Broza Tita, neki članovi Predsjedništva SFRJ, konkretno Stevan Doronjski i Stane Dolanc, izrazili su želju da se njegovo tijelo sačuva i smjesti u mauzolej nalik Lenjinovom na Crvenom trgu. Međutim, zbog prisutnosti raznih lijekova u Titovom tijelu, počelo se prerano raspadati, ispuštajući neugodan miris. Uzimajući u obzir medicinske i higijenske razloge, Dolanc, Mikulić i Doronjski na kraju su odlučili Tita pokopati bez njegova tijela. Lijes izložen u Saveznoj skupštini bio je natrpan pijeskom, otkrio je Đorđević u izjavama za srbijanske medije, otkrivajući tako sve dosad neobjavljene detalje.
Brojni pojedinci i danas postavljaju pitanja o mjestu ukopa Josipa Broza Tita u Kući cvijeća, postavljajući upite o nepostojanju pentagrama na mramornoj ploči i druge upite koji proizlaze iz raznih teorija zavjere. Nasuprot tome, liječnici koji su pregledali Marshallove ostatke prenijeli su svoje nalaze na sljedeći način: Dovršetak završnog čina velike jugoslavenske sage nakon mukotrpnog šestosatnog pothvata prepričao je dr. Lalević, očevidac ovog događaja. Nakon završene obdukcije, brzo smo se uputili prema Brdu kod Kranja, gdje smo se osvježili, pokupili stvari i krenuli na put prema Ljubljani, gdje nas je čekao ‘plavi vlak’. Prema izvješćima, tijelo je najprije stavljeno u limenku, a zatim prebačeno u tešku hrastovu škrinju, koja se pokazala pretjerano opterećujućom.
BONUS TEKST : JOSIP BROZ KAO ISTAKNUTO IME NAŠE HISTORIJE
Josip Broz Tito, cijenjeni predsjednik i maršal Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, bio je lik toliko mitskih razmjera da su čak i bajke i legende bile inspirirane njegovim životom. Njegova smrt prije četiri desetljeća rasplakala je cijelu naciju, učvrstivši njegov status živopisne i kontroverzne ličnosti koja izaziva snažna mišljenja gotovo svih.
Čuveni zapovjednik, poznat po tome što je predvodio svoje partizane u brojnim bitkama protiv strašnog protivnika, uz pomoć saveznika uspješno je porazio nacističke snage u Drugom svjetskom ratu. Osim toga, slavljen je zbog svog jedinstvenog pristupa upravljanju, koji se razlikovao od pristupa drugih komunističkih vođa, naglašavajući delikatnu ravnotežu između Istoka i Zapada.
Mišljenja o njemu vrlo su različita, neki ga smatraju najcjenjenijom osobom među jugoslavenskim narodima i narodnostima, svjetski priznatim državnikom koji je imao ključnu ulogu u nekadašnjoj osovini bratstva i jedinstva. Međutim, postoje i drugi koji ga vide kao stranog operativca, posvećenog sabotiranju nacionalnih interesa i identiteta suparničke frakcije.
Tito je do danas ostao u liminalnom prostoru, na granici između mita i stvarnosti, kao i između stvarnosti i carstva teorija zavjere. Rečeno je da nije bio voljan razgovarati o svom sudjelovanju u Prvom svjetskom ratu, dijelom zbog svoje službe u Srbiji kao pripadnik 25. pukovnije, također poznate kao ozloglašena 42. Đavolja divizija, tijekom prvih mjeseci sukoba. Početkom 1915. raspoređen je na rusku frontu gdje je zadobio ozljede i nakon toga se našao u bolnici, gdje je proveo više od godinu dana. Po povratku u nedavno osnovanu Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca 1920. postao je član Komunističke partije Jugoslavije (KPJ).
Prije rata svoje je pekarsko umijeće usavršavao u bravarskim radionicama i stjecao iskustvo u raznim tvornicama. Predanost poslu zadržao se i nakon rata, a postoje izvještaji da je privremeno radio u tvornici vagona Jasenica u Smederevskoj Palanci, koja je kasnije postala Goša. Prvobitno promičući komunizam na svom radnom mjestu i postupno prebacujući fokus na politička nastojanja, na kraju je zaslužio cijenjeno mjesto generalnog sekretara Centralnog komiteta KPJ 1937. godine. U tom razdoblju često je boravio u Moskvi.
Jedna od teorija zavjere sugerira da je pravi Tito nestao u Rusiji, što je dovelo do navodne infiltracije ruskog špijuna u Jugoslaviju. Brojna književna djela koja istražuju legende koje okružuju Tita pripisuju mu sudjelovanje u špijunskim pothvatima, osobito u razdoblju između dva rata. Ovi izvještaji sugeriraju da je služio kao obavještajni agent za razne nacije, uključujući Njemačku, Britaniju, pa čak i Austro-Ugarsku, s tim da je njegova nacionalnost bila slično raznolika. U određenim teorijama zavjere postoje tvrdnje da se Titova smrt dogodila više puta, jedan navodni slučaj tijekom Prvog svjetskog rata, a drugi tijekom Drugog svjetskog rata.
Nakon završetka Drugoga svjetskog rata Tito se pojavio kao pobjednički vođa, odigravši presudnu ulogu u pokretu otpora i postigavši cijenjeni čin maršala. Nakon uspostave Narodnooslobodilačkih i partizanskih odreda Jugoslavije (NOPOJ) 27. lipnja 1941. Tito je bez odlaganja preuzeo ulogu njihova vrhovnog zapovjednika. U jeku sukoba učinkovito je koordinirao djelovanje otporaša, uključivši se 1941. godine u ključni sastanak s Dražom Mihailovićem, vođom Jugoslavenske vojske u domovini, s ciljem udruživanja snaga. Nadalje, vješto je izbjegao plan njemačkih nacista da ga eliminiraju desantom na Drvar.
U lipnju 1943., tijekom njemačkog bombardiranja, Tito je zadobio ozljede koje su mogle biti smrtonosne. No, njegov vjerni ratni drug, njemački ovčar Luks, priskočio mu je u pomoć i spasio ga od sigurne smrti. Vladimir Dedijer, Brozov biograf, zabilježio je ovu znamenitu zgodu. Drugim zasjedanjem AVNOJ-a u gradu Jajcu u Bosni, 29. studenog 1943., postavljeni su temelji za uspostavu druge Jugoslavije, sa socijalističkom ideologijom. Uz to, Titu je dodijeljena prestižna titula maršala, najviši vojni čin u jugoslavenskoj vojsci.
