Prije predstavljanja debitantskog albuma u Jugoslaviji 1992. godine, Slađa Delibašić i Đole Đogani krenuli su u produktivnu ekspediciju po Italiji, osvajajući publiku svojim očaravajućim plesnim nastupima u brojnim klubovima i diskotekama. Njihovo opsežno istraživanje istaknutih talijanskih urbanih središta ostavilo je trajan dojam na njih, nadahnuvši ih da talijansku riječ “fantastico” unesu u nadimak svoje glazbene grupe Đogani.
Tijekom svog dvogodišnjeg djelovanja doživjeli su ne samo iznimne događaje, već i opasne okolnosti koje su ugrozile njihovu egzistenciju. Jednu posebnu pojavu Slađa je ispričala u razgovoru za Kurir. Tijekom našeg boravka u Italiji, Đole i ja smo se susreli s teškom nevoljom kada se Silvia rodila. Naš “Spektakl show” bio je u punom jeku, ali mi smo se borili s pronalaženjem nekoga tko će čuvati Silviju tijekom naših nastupa. Kako bismo prebrodili tu prepreku, smislili smo plan da ja izađem na pozornicu dok je Đole čuva u autu, a onda ćemo zamijeniti uloge.
Ovo razdoblje pokazalo se nevjerojatno napornim za nas. Jasno se sjećam da sam iz skupine od sedam djevojaka privukla pozornost izazivača problema iz svih društvenih slojeva, bilo da je riječ o imućnim pojedincima ili potpunim strancima. Jedan pojedinac po imenu Francesco razvio je zaljubljenost u mene do te mjere da nam je zapalio auto. Usprkos brojnim izazovima s kojima smo se suočavali, izdržali smo, a Delibašić je pedantno prepričao ta bolna sjećanja.
Kako bismo osigurali našu sigurnost, postalo je potrebno stalno mijenjati svoje lokacije, osobito na mjestima poput Firence i Toskane gdje je skrivanje bilo naša jedina održiva opcija. Za to vrijeme maksimalnu sigurnost pružao mi je suprug Đole. Prišao bi tim osobama, upustio se u razgovor i jasno dao do znanja da nisam u dobrom stanju svijesti. Međutim, problem je nastao kada su nam namjerno zapalili auto jer sam odbio da im se pridružim na večeri. Jasno se sjećam da su u autu bila Silvijina kolica koja su, nažalost, uništena.
Eksplozija se dogodila dok smo bili u hotelu, zbog čega sam se prestrašio. Bio je to nevjerojatno nadrealni trenutak kada smo izašli van i svjedočili kako naš Audi 80 guta plamen. Proživio sam mješavinu emocija. Unutar naše grupe postoji nekoliko mladih žena koje su se udale u prosperitetna kućanstva i postigle uspjeh kao predane domaćice. I sada su i dalje u braku i žive u Italiji. Unatoč tome, moj odabir Gioleta među svim alternativama doveo me do ove točke. Uzaludno je nagađati što se moglo dogoditi da sam ostao ondje – možda sam mogao postići svjetsku slavu.
Nakon odlaska iz grupe Đogani 2001. godine i razlaza od Đoleta, Slađa je krenula u solo karijeru i doživjela ogroman rast. U jednoj godini, 2002., održala je impresivnih 150 nastupa, postavivši izvanredan rekord budući da nijedan drugi pjevač nije krasio toliko mnoštvo pozornica. Slađa se jako ponosi svojom radnom etikom, uvijek traži naplatu za svoje usluge i nikad ne prima napojnice, čak ni kada joj je prijatelj Darko Šarić ležerno dijelio novac među vršnjacima.
U cijelom svom postojanju niti jednom si nisam dopustio da budem primatelj napojnice. Sama pomisao na to šalje mi jezu niz kralježnicu. Da, doista sam nastupao na vjenčanjima, ali odlučno odbijam bilo kakav oblik naknade za svoje usluge. Umjesto toga, dosljedno inzistiram na tome da pjevačice i klavijaturist međusobno podijele honorare koje mogu dobiti. Davanje napojnica je nešto čemu se žestoko protivim, jer to, iz moje perspektive, označava kompromis nečijeg integriteta. Moji kolege glazbenici mogu potvrditi ovu istinu.
Čak i Darko Šarić, koji je izričito tražio moj vokalni talent, može potvrditi moj stav o davanju napojnica. Dok moji klavijaturisti zarađuju pozamašnu svotu novca od ovih koncerata, Slađu neprestano molim da prihvati barem neki oblik naknade za svoj trud. Međutim, ona ostaje odlučna u svom odbijanju razmišljanja o prihvaćanju bilo kakve vrste napojnice. Unatoč tome što je dosegla vrhunac svoje slave tijekom 90-ih i ranih 2000-ih, uvijek je zadržala skromnu perspektivu i nikada se nije smatrala popularnom osobom.
Do sada sam sebe uvijek doživljavao kao običnog pojedinca. Iako je laskavo primiti priznanje, umorio sam se od toga. Stalno preispitivanje mog izgleda i ljudi s kojima se družim postalo je iscrpljujuće. Kad god me vide s muškarcem, odmah se pretpostavi da je on nova ljubavnica, što je stvarno iscrpljujuće. Moram priznati da mi ni u mladim godinama ta razina pažnje nije donosila nikakve koristi. Moji glavni prioriteti uvijek su bili moja djeca, briga o našem domu, osiguranje njihovog obrazovanja, te sudjelovanje u projektima koji su nam omogućili financijsku stabilnost i udoban život. Slađa je to iznela u intervjuu za Kurir u novembru 2021.
