U procesu starenja, osobe često pokazuju niz simptoma koji uključuju rasejanost, smanjenu koncentraciju, brzu iscrpljenost pri jednoličnim aktivnostima, poteškoće sa spavanjem, emocionalne oscilacije, razdražljivost, plačljivost, agresivnost, depresiju, nesanicu, te slabljenje pamćenja. Starost nosi sa sobom osećaj nemoći koji pojedinci teško prihvataju, dok se uloge postepeno mijenjaju, često dovodeći do situacija gdje preuzimamo brigu o starijima, dok se djeca ponekad zanemaruju ili zaboravljaju.
Za starije osobe, izolacija može izazvati depresiju i povlačenje, dok su istraživanja pokazala da čak i najmanji izraz pažnje može značajno poboljšati njihov osjećaj moći, unaprijediti psihičko i fizičko zdravlje. Emotivna priča jedne majke dodatno naglašava tužnu stvarnost kada se osjeća sama, zaboravljena, i zapostavljena od strane svoje djece. U dobi od 65 godina, sa sinom i kćerkom koji vode vlastite živote daleko od nje, osjeća se prepuštena sama sebi. Iako ne inicira pozive, nada se da će se djeca sjetiti nje, što se rijetko dešava. Nedavno su čak zaboravili čestitati joj rođendan. Unatoč tome, ona im ne zamjera, razumije njihove životne izazove, ali osjeća se napušteno.
Ova majka izražava tugu zbog situacije u kojoj se nalazi. Iako je ponosna na uspješno odgojenje djece, sada se osjeća sama, sjedeći sama u svoja četiri zida, čekajući da telefon zazvoni s rođendanskom čestitkom. Ipak, odlučuje pronaći pozitivnu stranu i nositi se s tim. Izražava svoju samostalnost i odlučnost da pronađe hobije koji će joj popuniti dane. I dok ne zamjera djeci, moli se da ne dožive istu sudbinu, da ne zaborave svoje roditelje. Izražava želju da će je se sjetiti kad je više ne bude, te će tada možda razmisliti o trenucima u kojima su je zapostavljali. Unatoč svemu, izražava svoju ljubav i podršku prema njima, ali s gorčinom što se nisu sjetili nje dok je bila živa.
BONUS TEKST