U baštovanstvu, kako toplo vreme prerasta u cvetanje proleća, mnogi baštovani se već usredsređuju na sadnju paradajza, jedne od najomiljenijih biljaka u baštama. Međutim, dok se planira raznovrsnost biljaka u bašti, bitno je imati na umu da neke biljke nisu baš najbolje “komšije” paradajzu.

Kupus i srodne biljke: Ove biljke, poput karfiola, brokolija i prokelja, važe za najlošije komšije za paradajz. Kupus ima tendenciju da izvlači minerale i vitamine iz zemljišta, ostavljajući paradajz u deficitu. Kao biljka koja zahteva konstantno hranjenje, kupus stavlja paradajz u nezavidan položaj, te se njihova blizina ne preporučuje.

Kukuruz: Kukuruz može biti nesnosna napast za paradajz, posebno zbog kukuruznog crva koji može uništiti paradajz na njegovom putu. Uzgajanje ovih biljaka blizu jedna drugoj može rezultirati oštećenim plodovima paradajza.

Komorač: Ova biljka ne samo da usporava rast svojih suseda, već ispušta i hemikalije koje drugim biljkama mogu smetati. Ukoliko volite komorač, najbolje ga je saditi odvojeno, daleko od drugih biljaka.

Mirođija: Iako se na početku može činiti da paradajz i mirođija dobro idu zajedno, tokom rasta mirođija može izazvati stagnaciju paradajza. Mirođija stvara kiselo zemljište oko sebe, što ne prija paradajzu.

Patlidžan: Iako neki baštovani ove biljke sade zajedno, to može biti pogrešno jer su podložne sličnim bolestima. Smeđe mrlje koje se pojavljuju na listovima i plodovima mogu usporiti rast i razvoj obe biljke.

Krompir: Krompir i paradajz takođe dele slične bolesti koje se šire zemljom, pa njihovo uzgajanje u blizini može dovesti do širenja bolesti i oštećenja obe biljke.

Orah: Iako retka kombinacija, orah može biti loša komšija za gotovo sve biljke. On ispušta hemikalije koje mogu uništiti druge biljke u okolini.

S druge strane, postoje i biljke koje su idealne komšije za paradajz:

Bosiljak
Beli luk
Potočarka
Šparoge
Boražina ili borag
Šargarepa
Kadife
Zelena salata


Ove biljke ne samo da neće ometati rast paradajza, već će mu čak i pomoći u zaštiti od štetočina i bolesti, kao i poboljšati ukus i miris plodova. Stoga, pažljivo birajte svoje biljke kada sadite paradajz, jer s pravim komšijama, vaša bašta može procvetati u punom sjaju.

BONUS TEKST

Jednom davno, u malom selu na obroncima planine, živeo je mladi pastir po imenu Marko. Marko je svakodnevno vodio svoje stado ovaca na ispašu po okolnim livadama i brdima. Bio je to miran i skroman mladić, čija je jedina briga bila dobrobit njegovih ovaca.

Jednog dana, dok je pasao stado, primetio je da se jedna ovca izdvojila od ostalih i zaglavila između stena. Bila je to omiljena ovca koju je Marko nazvao Belka, zbog njenog snežnobelog krzna i nežnog karaktera. Srce mu je zadrhtalo od brige kada ju je ugledao u nevolji.

Bez razmišljanja, Marko je odlučio da spase Belku, ali put do nje bio je težak i opasan. Morao je da se provuče kroz uske staze i da se popne na visoke litice. Bez obzira na sve prepreke, nije odustajao. Kada je konačno stigao do nje, pažljivo ju je oslobodio i doneo na sigurno.

Belka je zahvalno zablejala, kao da mu je govorila hvala. Marko ju je nežno pomilovao po glavi i osetio toplinu radosti i sreće u svom srcu. Taj trenutak povezanosti između pastira i njegove ovce bio je nešto što će pamtiti zauvek.

Od tog dana, Marko je bio još posvećeniji svom poslu pastira. Njegova veza sa Belkom postala je još jača, a on je shvatio koliko je važno brinuti se o svakoj životinji sa ljubavlju i pažnjom.

Priča o hrabrosti i saosećajnosti mladog pastira Marka i njegove ovce Belke postala je legenda u selu. Generacije su je prenosile s kolena na koleno, podsećajući ljude da je ljubav prema životinjama i prirodi jedna od najvažnijih vrednosti koje treba negovati.

I tako, svake večeri, dok bi sunce zalazilo iza planina, Marko bi sedeo pored vatre sa svojim stadom ovaca, osećajući duboku povezanost sa svetom oko sebe.