Uronivši u društvo članova benda EKV i Sonje Savić, iskusio je vibrantni duh i kaos Beograda, što ga je naposljetku dovelo do toga da prigrli crkveni život. Dr Aleksandar Jovanović, bivši stomatolog koji je postao monah, ispričao je potresnu priču o pretjeranom rokenrol načinu života oca Arsenija, koji je uključivao alkohol, drogu i tragičan gubitak prijatelja.
- U razgovoru s monahom Arsenijem, članom crnogorskog portala “Refleksija”, ekipa je govorila o iskustvima iz prve ruke o stradanju njegovih prijatelja iz jugoslavenske rock grupe EKV (Ekatarina Velika) dok su boravili u Ostroškoj ćeliji. U svojoj potrazi za spasenjem, Arsenije je posvetio ukupno dvanaest godina boraveći u raznim samostanima diljem svijeta, a zatim se osamio na dodatnih pet godina na udaljenoj planini, potpuno odsječen od svjetovnih kontakata.
Unutar zidina manastira Ostrog, Arsenije je neustrašivo otkrivao svoju dušu novinarima, otvoreno pričajući o temama narkotika, svom životu i životima svojih suputnika. Tekst prenosimo u cijelosti bez ikakvih propusta. “Arsenija započinje priču opisujući proces opijanja hašišem, drndanja po gitari, uranjanja u osobno carstvo i kako to carstvo lako može dovesti do razmišljanja o samoubojstvu.
- Monah Arsenije, na fotografiji snimljenoj s YouTube videa, osvrće se na svoje blisko djetinjstvo u Beogradu uz Milana Mladenovića, Bojana Pečara, Magi i Ivicu Vdovića. U to vrijeme on i Bojan osnivaju vlastitu glazbenu grupu, s Arsenijem na vokalu i klavijaturama. Kao djeca urbanog krajolika, posjedovali su zajedničku želju za nečim novim i svi su bili nadareni za umjetnost.
Međutim, okolnosti su ih odvele na put koji nisu očekivali. U doba komunizma, prihvaćanje rock and rolla postalo je jedino sredstvo izražavanja njihovog buntovničkog duha, pa makar to značilo i zatvaranje u iluzorne okvire četiri zida. Prema njegovom iskazu, svi pojedini njegovi poznanici – bili oni glazbenici, pjesnici, glumci ili slikari – dočekali su svoju preranu smrt zbog AIDS-a, hepatitisa ili smrtonosnih predoziranja drogom. Nekolicina koja je uspjela preživjeti još uvijek je zatvorena unutar granica zajedničkog okruženja.
- No, najrazorniji gubitak za Arsenija nedvojbeno je odlazak njegovog životnog suputnika, talentiranog slikara Dušana Gerzića Gere. Tragična smrt njegovog najboljeg prijatelja zbog heroina bila je ključni trenutak za redovnika, jer je došao do spoznaje da monografija koju je napisao nehotice mami buduće generacije na razorni put narkotika. U Arsenijinim sjećanjima ona se osvrće na Geru, čovjeka neizmjernog talenta koji je tragično progutan heroinom. Unatoč tome što je mnogi idoliziraju, Arsenia vjeruje da je Gera trebao poslužiti kao anti-idol, figura upozorenja.
Ona priznaje da svijet rock and rolla može ostaviti trajne ožiljke i ozbiljne posljedice. U knjizi “Bog i rock and roll” ova vjerska osoba iznosi činjenične podatke kako bi rasvijetlila stradanje omiljene glazbene grupe Ekatarine Velike. Iako su identiteti onih koji su pogođeni zlouporabom opojnih droga i danas nepoznati, autor otkriva da je Ivica, nadaleko cijenjen najboljim beogradskim bubnjarom, tragično prvi član koji je preminuo. Nakon toga, Milan, talentirani skladatelj i glavni gitarist benda, odlučio se razići.
- Na kraju se Bojan, basist, našao u Londonu. Nažalost, klavijaturistica Margita tragično je preminula, a stanje joj se pogoršalo kombinacijom narkotika, alkohola i lijekova. Želja mu je bila pokazati drugo priznanje ovog posebnog žanra glazbe, a da to ne postane odskočna daska do slave. Aleksandar Jovanović, bivši stomatolog, a sada monah Arsenije, tvrdi da posjeduje znanje o ovoj temi zbog jedinstvenih životnih iskustava, koja ga izdvajaju od njegovih vršnjaka.
Unatoč druženju s glazbenim legendama bivše Jugoslavije, uspio je pronaći spas vlastitim sredstvima. Priznajući da je bio svjedok stradanja svoje braće i sestara, Arsenije priznaje da su djeca jedina nastavila živjeti svoj život. Arsenije krajnje iskreno izjavljuje da nije izmišljao detalje, jer je smatrao da je u gorem stanju od svih njih. Bog može svjedočiti o istinitosti svojih riječi. On razjašnjava zagonetnu prirodu njihovih predstava, opisujući ih kao transcendentne rituale.
- On, zajedno s mladima ovoga doba, razmišlja zašto je pričest tijekom tih uzbudljivih liturgija nalikovala na moćnu drogu, bilo da se radi o jointu, liniji ili narkotiku. Uostalom, ako je carstvo rock and rolla već tako zadivljujuće, postoji li doista potreba za takvim supstancama? Srećom, usprkos njihovoj nemogućnosti stvaranja iznova, neki od njegovih prijatelja iz prošlosti još uvijek žive u istom svijetu, živi i držeći se nekadašnje slave. Čovječanstvo posjeduje sposobnost slobode, ali se ipak često bavi štetnim postupcima prema sebi i drugima.
Tijekom svojih dvadeset godina u samostanu, borio sam se, a možda ću se i nastaviti boriti, protiv pogrešaka i pogrešaka iz svojih ranijih godina. Sada je moja dužnost razjasniti i drugima prenijeti neviđene stvarnosti s kojima se oni osobno nisu susreli. I ja sam živio buntovno, uranjajući u raznoliku literaturu, filmove i iskustva. Nisam neiskusan pojedinac koji potječe iz ruralne sredine; Spreman sam se asimilirati u društvo.
- Važno je pronaći zadovoljstvo u svijetu i baviti se njime odgovorno. U početku je rock and roll služio kao oblik pobune protiv ovozemaljskih aspekata svakodnevnog postojanja, ali kada se dovede do krajnosti, osobito u kombinaciji s drogama, postaje štetan, pa čak i smrtonosan. No, valja napomenuti da je ovaj glazbeni žanr ukorijenjen u prošlosti, a aktualan je iu sadašnjosti, zaključuje Arsenijina priča.
