Čitav kraj zapao je u duboku tugu i potpunu nevjericu preranom smrću potomaka proslavljenog bosanskohercegovačkog pjevača Enesa Begovića. Usred silne tjeskobe i očaja koji su progutali njihove živote, Eneja je stajao odlučan u svojoj nepokolebljivoj odanosti, nepokolebljivo odbijajući da se rastane sa svojim dragim sinom, čak i na kratkotrajni trenutak.
Nakon ovog teškog iskušenja, Almina, pjevačičina kuma, otkrila je duboko otkriće koje je dodalo još jedan sloj emocionalne dubine naraciji. Otkriveno je da je Arminova odana supruga, srdačnim i dirljivim gestom u čast uspomene na preminulog supružnika, donijela iskrenu i nesebičnu odluku da podari njihovog novorođenog sina sa istim imenom, iako su okrutne ruke sudbine uskratile Arminu priliku da svjedoče radosnom dolasku svog djeteta. Odluku da dobiju dječaka par je donio prije dolaska djeteta iz želje da dobiju sina.
Nedavna odluka Alme Begović izazvala je mnoštvo zamršenih i raznolikih emocija u obje porodice. Obje strane imaju duboko ukorijenjena vjerska uvjerenja, a usred duboke tuge koju su doživjele, osjećale su i osjećaj zahvalnosti prema Allahu za rođenje muškog djeteta koje je moglo nastaviti naslijeđe njihovog preminulog oca. Almina izjava u vezi sa imenom koje je odabrala za njenog sina, Armina, izazvala je bezbroj reakcija onih oko nje, ostavljajući ih u stanju emocionalne ambivalentnosti.
Konfliktne emocije radosti i tuge borile su se u svakom pojedincu dok su pokušavali da obrađuju značaj ove odluke. Kako se dugo očekivao dolazak Arminova unuka, Enes, Arminov djed, nadao se da će ovaj novi dodatak porodici donijeti utjehu i spokoj koji je očajnički tražio da ublaži svoje unutrašnje nemire. Igrom slučaja, i Almina, Arminova supruga, rodila je sina koji je ponosno nosio očevo ime, stvarajući osjećaj jedinstva i nastavka unutar porodične loze.