Navodno je Miodrag Petrović Čkalja, ikona jugoslavenske komedije, odbio suradnju s osam kolega izvođača. Prepoznat kao jedan od najistaknutijih komičara u regiji, Čkalja je poznat po ulozi Jarića Živadina u omiljenoj komediji “Kamiondžije”. Njegova divna izvedba nastavlja nasmijavati generacije koje se nisu ni rodile tokom produkcije serije i filma. Osim toga, njegove nezaboravne uloge u “Servisu”, serijama “Ljubav na selu” i “Vruć vjetar” ostavile su nezaboravan dojam na publiku.
Prije nekoliko godina Čkaljin kolega Božidar Bole Stošić otkrio je da Čkalja vodi “crnu listu” glumaca s kojima ne želi surađivati, prvenstveno zbog temperamenta pojedinih kolega. Objavljeno je da je ovaj popis rezultirao prisilnim uklanjanjem određenih osoba sa seta. Stošić je dalje otkrio da je upravo zbog Čkalje odbio ulogu u “Boljem životu” jer bi morao dijeliti žive scene s Miodragom Petrovićem Čkaljom. Tada je Bole Stošić otkrio da postoji spisak od osam glumaca s kojima ne želi surađivati, a na žalost, na tom se popisu našlo i moje ime. Posljednje što sam željela bilo je pojaviti se na snimanju samo da bi me on naglo otpustio.
Bio sam potpuno svjestan ove situacije prije snimanja, što je na kraju dovelo do našeg neslaganja. Tijekom susreta u Beogradskom dramskom pozorištu izbila je svađa u kojoj je učestvovao Čkalja, voljeni, ali nesretni čovjek. Njegova golema popularnost otežavala mu je slobodno hodanje ulicama jer su ga stalno prepoznavali kao lik kojeg je tumačio na televiziji. To nije bila jedina kritika koju su njegovi kolege uputili Čkalji. Godinama su kružile glasine o trajnim nesuglasicama između njega i Pavla Vuisića. Navodno je Vuisić bio nezadovoljan Čkaljinom prenaglašenom glumom koju je smatrao nepodnošljivom. Unatoč tome što su na pozornici izgledali kao nerazdvojni prijatelji, njihova veza u stvarnom životu bila je prilično burna. Čkalja i Pavle bili su potpune suprotnosti – fizički je Čkalja bio slab, a Pavle jak. Miodrag se jako usredotočio na svoju glumu, dok je Pavle vjerovao u jednostavno ponašanje pred kamerama.
Mirjana Vuisić, udovica poznatog glumca, ispričala je da su Čkalja i Pavle imali suprotne pristupe svom zanatu. U kasnijim godinama svog života slavni komičar izražavao je duboku tugu zbog svoje usamljenosti. Dok su mu kolege okretale leđa, doživio je bolan odlazak prijatelja, pa je Čkaljin glasoviti osmijeh postupno nestajao. Prepoznajući njegov neizmjeran doprinos, 2002. godine dobio je prestižnu nagradu za životno djelo “Car Konstantin”. Čkalja je 2002. godine izrazio zahvalnost raznim pojedincima ako bi dobio prestižnu nagradu u Americi. Međutim, budući da je u svojoj voljenoj Srbiji, želio je odati priznanje onima koji su ga podržavali u svakodnevnom životu.
Prvo je zahvalio svom supermarketu koji mu povremeno pomaže oko mirovine. Zatim je izrazio zahvalnost svom susjedu u baraci koji mu ostavlja mlijeko ispod pulta. Na kraju je zahvalio svom poštaru što mu je uvijek, iako s malim zakašnjenjem, isporučio mirovinu. Unatoč nagađanjima o njegovim financijskim poteškoćama i tvrdnjama da živi u siromaštvu, Čkalja je demantirao te navode. Pojasnio je da mu je, kao i svakom drugom umirovljeniku, jedini izvor prihoda mirovina. Kružile su razne priče da Čkalja umire od gladi, no on je te tvrdnje opovrgnuo, ocijenivši ih netočnima. Uzmimo za primjer mog susjeda koji prima mirovinu od pet tisuća kuna i uspijeva izbjeći gladovanje. I mi ostali se trudimo i nađemo način da se snađemo.
