U današnjem članku vam donosimo odgovore na pitanje koje mnoge ljude zanima, a vezano je za običaj posljednjeg oproštaja od voljene osobe. Poljubac preminule osobe na sahrani za mnoge predstavlja izraz ljubavi, poštovanja i tuge, ali se posljednjih godina sve češće postavlja pitanje da li takav čin može predstavljati zdravstveni rizik. U nastavku vam donosimo šta kažu medicinski stručnjaci, od čega zavisi stvarna opasnost i kada je potreban dodatni oprez.
- Običaj posljednjeg oproštaja od preminule osobe dodirom ili poljupcem postoji u mnogim kulturama.
- Nakon upozorenja jednog ljekara na društvenim mrežama pokrenuta je rasprava o mogućim zdravstvenim rizicima.
- Medicinski stručnjaci naglašavaju da opasnost zavisi od uzroka smrti i načina pripreme tijela.
- U većini uobičajenih situacija rizik za zdrave osobe smatra se veoma niskim.
- Odluka o posljednjem oproštaju treba se zasnivati na zvaničnim informacijama i ličnom osjećaju porodice.
Običaj: Trenuci oproštaja od voljene osobe često su ispunjeni snažnim emocijama, a različite kulture imaju svoje načine iskazivanja posljednje ljubavi i poštovanja. U mnogim porodicama na Balkanu i širom svijeta postoji običaj da se pokojnik dodirne, zagrli ili poljubi prije ukopa. Za mnoge ljude taj čin predstavlja način prihvatanja gubitka i posljednji izraz bliskosti. Međutim, posljednjih godina sve češće se postavlja pitanje da li takav kontakt može predstavljati zdravstveni rizik.

Rasprava: Pitanje je posebno privuklo pažnju nakon objave ljekara koji je na društvenim mrežama upozorio na moguće promjene koje se događaju u tijelu nakon smrti. Njegova poruka izazvala je brojne reakcije, jer je otvorila dilemu između zdravstvenog opreza i potrebe ljudi da se dostojanstveno oproste od svojih najbližih. Dok jedni smatraju da je važno govoriti o higijenskim pravilima, drugi vjeruju da se ovakav trenutak ne bi trebao posmatrati isključivo kroz medicinski rizik.
Promjene: Nakon prestanka životnih funkcija, u tijelu počinju prirodni biološki procesi. Imunološki sistem više ne štiti organizam na isti način kao tokom života, a mikroorganizmi koji su normalno prisutni u tijelu mogu početi učestvovati u procesima razgradnje. Upravo zbog tih promjena neki stručnjaci savjetuju oprez, posebno kada postoji duži vremenski period između smrti i sahrane.
Rizik: Ipak, medicinski stručnjaci naglašavaju da situacija nije jednaka u svim slučajevima. Sam kontakt sa tijelom preminule osobe u standardnim okolnostima najčešće ne predstavlja značajnu opasnost za zdrave osobe. Mnogo važniji faktori su uzrok smrti, postojanje zarazne bolesti i način pripreme tijela prije ispraćaja.
Priprema: Pogrebne službe u mnogim zemljama koriste određene higijenske postupke kako bi tijelo bilo adekvatno pripremljeno za posljednji ispraćaj. Čišćenje, dezinfekcija i druge profesionalne procedure imaju za cilj smanjiti moguće rizike. Zbog toga stručnjaci navode da nije moguće govoriti o svim situacijama na isti način.

Izuzeci: Poseban oprez potreban je u situacijama kada je osoba preminula od određene zarazne bolesti. U takvim slučajevima zdravstvene ustanove mogu izdati posebne preporuke koje ograničavaju direktan kontakt. Tokom epidemija ili pandemija pravila mogu biti strožija kako bi se zaštitilo zdravlje porodice i zajednice.
Emocije: Za mnoge ljude posljednji poljubac nije samo fizički čin, već važan dio procesa žalovanja. On može predstavljati oproštaj, zahvalnost i način da se prihvati činjenica da je voljena osoba preminula. Upravo zbog toga dio javnosti smatra da se ovakvim običajima treba pristupati s razumijevanjem, a ne samo kroz strah od mogućeg rizika.
Ravnoteža: Najvažnije je pronaći ravnotežu između poštovanja običaja i odgovornog odnosa prema zdravlju. Umjesto oslanjanja na opšte tvrdnje sa interneta, stručnjaci savjetuju da porodice informacije traže od ljekara i pogrebnih službi koje imaju konkretna saznanja o okolnostima smrti i pripremi tijela.

Izbor: U situacijama kada ne postoje posebna zdravstvena upozorenja, odluka o posljednjem oproštaju ostaje lična stvar porodice i pojedinca. Za neke ljude taj trenutak predstavlja neprocjenjivu emocionalnu potrebu, dok drugi biraju drugačiji način opraštanja. Najvažnije je da odluka bude donesena informisano, mirno i uz poštovanje prema preminuloj osobi i onima koji ostaju.








