Srpkinja koja živi i radi u Gracu oglasila se na društvenim mrežama kako bi izrazila svoje mišljenje o muškarcima u Srbiji i oklevanju da se uda za sunarodnike. Iako je priznala mogućnost pogrešnog tumačenja zbog generalizacije, njena objava je izazvala burnu debatu. Zanimljivo je da je većina žena stala iza nje i dijelila slična osjećanja, dok su muškarci, u cjelini, imali različita mišljenja.
Na način lišen poređenja, uvreda i omalovažavanja, ona iznosi svoja iskustva koja su joj poslužila kao temelj za proces donošenja odluka.
Sada je dostupan kompletan prijenos pisma objavljenog u Mudroliji.
Potpuno sam svjestan da će biti odgovora na mene zbog izražavanja ovih misli, ali istina može biti bolna. Tokom čitavog svog postojanja, stalno sam bila okružena muškarcima. Nemam iluzija da je to isključivo zbog mog fizičkog izgleda; već je to posljedica pohađanja tehničke škole u kojoj su bile samo tri djevojčice na cijelom spratu. To je jednostavno pitanje ponude i potražnje, zajedno sa bijesnim hormonima adolescencije. Moram priznati da nisam bez greške po ovom pitanju, ali bitno je napomenuti da ovaj tekst nije podstaknut animozitetom prema muškarcima. Umjesto toga, to je odraz mojih ličnih iskustava.
Bilo je to naporno putovanje, ispunjeno bezbroj izazova, ali na kraju se sve isplatilo. Kao zaposleni u IT industriji, srećan sam što primam platu koja prevazilazi sva očekivanja u srpskim standardima. Osim toga, vikende posvećujem privatnom poslu, što mi omogućava da otplatim malu garsonjeru i osiguram kredit za veći stan, koji planiram izdati kako bih pokrio mjesečne rate. Višak sredstava mudro se ulaže u poljoprivredne poduhvate mojih roditelja, što zauzvrat podržava finansijske potrebe cijele moje porodice. Važno je napomenuti da je svako postignuće koje sam postigao zahvaljujući mojoj vlastitoj upornosti i odlučnosti; Usput nisam dobio nikakve poklone.
Razlog za ovo predstavljanje je nepoštovanje koje je prikazano u odeljku za komentare prema mladoj ženi koja je izrazila nespremnost da se uda za srpskog pojedinca. Iako je tačno da nikad ne treba reći nikad, malo je verovatno da bih se udala za nekoga sa ovih prostora, pogotovo ako je ostao u Srbiji.
Dozvolite mi da dam objašnjenje.
Završetak magistarskog studija u Grazu bio je značajan uspjeh. Grad je imao posebno mjesto u našim srcima. Zanimljivo je uočiti kontrast između vrednosti jednakosti i poštovanja žena koje prosečan srpski pojedinac tvrdi i njihove reakcije na uspešnu, sposobnu i vrednu ženu. Čini se da se ovi principi ne odnose na davanje prava koja zaslužuje. Od nje se očekuje da radi puno radno vrijeme, zatim se vrati kući da čisti i brine o djeci, dok njen partner zakazuje slobodne aktivnosti s prijateljima. Tamara, s druge strane, uspijeva bez napora da kodira jednom rukom dok istovremeno kuha. Ona čak uspijeva da obavlja više zadataka tako što jednom nogom udara dijete, a drugom zatvara vrata bilo kakvom obliku ličnog uživanja. Žao mi je, ali ovaj aranžman jednostavno nije prihvatljiv.
U Srbiji prioritet odobravanja roditelja, komšiluka i društvenih mreža ima prednost nad ličnim zadovoljstvom. Čak i pojedinci u mojoj profesiji postaju nesređeni kada primaju znatnu platu. Izjede ih ludilo. Ili se suočavaju s posljedicama ili doživljavaju ranu krizu srednjih godina, pribjegavajući nepromišljenom trošenju kako bi nadoknadili svoje uskraćeno vaspitanje. Imao sam sreće u životu, ali sam bio i mudar. Zašto bih donosio djecu na svijet sa nekim ko se oslanja na moju podršku ili koga ja ne mogu izdržavati?
U svojim interakcijama sa svim muškarcima koje sam srela, primijetila sam obrazac koji se ponavlja – oni imaju tendenciju da imaju jaku reakciju kada žena zarađuje više od njih. Uprkos mojim naporima da umanjim ovu činjenicu, čini se da je to uvijek tačka spora. Smeta im moje prisustvo na konferencijama, unajmljivanje nekoga da čisti moj mali stan (koji ima samo 30 kvadratnih metara), pa čak i moj izbor da večeram vani. Oni pronalaze načine da dopuste da ih te stvari uznemiravaju, uzrokujući na kraju nepotrebnu nevolju.
Naporno sam radio da postignem sve što imam i preuzimam punu odgovornost za svoj uspjeh. Ne vjerujem u pravljenje bilo koga, uključujući i sebe. Iz ličnog iskustva sam primetio da se mnogi muškarci u Srbiji ponašaju kao nezrele osobe koje dane provode upirući prstom u druge za svoje propuštene prilike. Čini se da uvijek brzo okrive nekog drugog. Naprotiv, muškarci iz drugih zemalja su sposobni da se sami brinu o sebi tako što peglaju svoje košulje, kuvaju i peru svoj veš. Naučili su da budu samostalni od malih nogu, često kada napune 19 godina. I ja imam prijatelje koji oličavaju ove kvalitete. Dan kada ću sresti Srbina koji ne samo da se lepo oblači, već se i ponaša sa poštovanjem prema ženama u javnom prevozu i ponosan što pegla svoju košulju, biće dan kada ću razmisliti da izlazim sa lokalnim muškarcem. Do tada su mi prijatni za neobavezne izlaske i uživanje u parku, ali ne i za ozbiljnu vezu. Srdačan pozdrav iz komšiluka.
