Iskustva koja sam imao za to vreme bila su izuzetno neprijatna. Iskreno, ni prethodna iskustva nisu bila ništa bolja. Nakon što sam završio vojnu obuku, odmah smo dobili unapređenja prije roka i poslani na službu. Kao starije vojnike, na mlađe vojnike pod našom komandom gledali smo kao na vlastitu djecu.
Gubitak jednog djeteta je poražavajući za roditelja, tako da možete samo zamisliti ogromnu bol gubitka mnogo djece. Ostao sam u vojsci šest mjeseci nakon posljednjeg rata, ali sam nakon niza godina donio odluku da se povučem iz službe. Uplitanje politike u vojna pitanja ukaljalo je čast i integritet koji je institucija nekada posjedovala.
Sa suprugom i dvoje male djece napustio sam vojsku i potražio utočište u stranoj zemlji, gdje je živjela moja svekrva. Oni koji su iskusili sličnu situaciju mogu zaista razumjeti dubinu mojih osjećaja. Za vrijeme mog boravka na toj lokaciji, trafika je bila zatvorena nedjeljom. Uzimajući to u obzir, razvio sam rutinu šetnje u trajanju od deset minuta do prodavnice u blizini opštine. Ovo je bilo moje omiljeno mjesto za kupovinu cigareta i naših dnevnih novina. Kada bih završio kupovinu, pronašao bih udobno sedište, naručio šoljicu kafe, ležerno listao novine, a zatim bih se vratio u udobnost svog stana. Jedne nedjelje u mjesecu junu krenuo sam na svoje uobičajeno putovanje.
Dok sam prolazio ulicama, primijetio sam izrazit nedostatak aktivnosti, sa samo nekoliko pojedinaca koji su zauzimali moju stranu ulice. Međutim, usred relativne praznine, prišla mi je žena tamne puti i, boreći se sa znanjem engleskog jezika, prenijela očaj za hranu za sebe i svoju djecu. Možda bih nastavio svoju šetnju i ne razmišljajući o tome da nije bilo činjenice da je u ispruženoj ruci ispružila razglednicu na kojoj je prikazan grad Sarajevo.
