Tekstovi Vedrane Rudan uvek izazivaju značajno interesovanje, posebno kada se fokusira na porodične odnose. Kao kolumnistkinja bez dlake na jeziku, poznata po svojoj brutalnosti u izražavanju o deci i unucima, Rudan je nedavno objavila još jedan tekst o braku, obogaćen ironičnom gorčinom.
Na današnjoj tridesetogodišnjici braka, Rudan reflektuje na svoja osećanja, ističući odsustvo modernih platformi poput Instagrama i Facebooka u opisu svoje ljubavi. Kroz satirični ton, ona dovodi u pitanje uobičajene izraze ljubavi, poput “stene” ili “svetla na kraju tunela”, ističući nerealnost tih metafora u kontekstu njenog braka.
U pokušaju da definiše svoj dugotrajan brak, Rudan koristi humorno poređenje, opisujući svog supruga kao ljubitelja punjenih paprika, naglašavajući da je ta posebna gastronomska preferencija ostavila dubok utisak na njihov odnos. Oštro se sprda s izrazima poput “vođenje ljubavi”, koristeći ih kao ilustraciju apsurdnosti ljubavnog jezika.
Kroz živopisne dijaloge s prijateljicom Kikom, Rudan unosi dodatnu dozu života u svoju priču, istražujući trenutke iz svog braka. Sećanja na venčanje, prepravke venčanice, pa čak i rasprave o visini supruga, sve to čini priču bogatijom i dinamičnijom.
Tekst kulminira dramatičnim razgovorom s advokatom, gde Rudan odlučno brani svoja prava u procesu razvoda. Sama u ogromnoj kući pored mora, Rudan završava svoj esej izražavajući osećaj slobode i udaljenosti od mirisa punjenih paprika koje su nekada ispunjavale njihov dom.
Tekst kulminira scenom razgovora s advokatom o podeli imovine nakon razvoda. Rudan odlučno izražava spremnost da se bori za svoja prava, stvarajući nesvakidašnju priču o razvodnom procesu. Sama u velikoj kući uz obalu mora, Rudan zaključuje tekst izražavajući osjećaj slobode i distanciranosti od mirisa punjenih paprika koje su nekada bile srce njenog doma.
