Vedrana Rudan danas je otkrila svoje trenutno zdravstveno stanje otkrivši da se bori s teškom bolešću. Kako prenosi Blic, Vedrana Rudan nedavno je na svom blogu otkrila da se trenutno bori s rakom.
- Oh, moji voljeni, moji voljeni! Kao spisateljica bogate mašte, bezbroj puta sam zamišljala ovaj trenutak. Često se pitam kako bi bilo kad bi liječnik prišao, bez ikakvog osmijeha u očima, i izgovorio one riječi… Hoću li izgubiti svijest? Panika? Rasplakati se? Pitanje zašto mi se to događa?
Uz napredak u očekivanom životnom vijeku, još uvijek sam relativno mlad, pa zašto ja? Kvragu! No, niti jedna od očekivanih reakcija nije se dogodila. Umjesto toga, zatekao sam se kako se smijem dok su se zabrinuti liječnici riječkog KBC-a užurbano okupljali oko mene.
Kao da su mi pokušavali ublažiti bol, iako je nisam osjećao. Sa svojih sedamdeset i pet godina nalazim se okružen vršnjacima izvrsnog zdravlja i forme, bez tereta raka. Osobno se ne slažem s uvjerenjem da samo pozitivno razmišljanje može riješiti sve probleme; to nije koncept kojim se ja bavim. Međutim, nedavno sam doživio duboki osjećaj radosti i zahvalnosti. Preko noći sam otkrila pravi opseg prijateljstava koje smo moj suprug i ja njegovali tijekom godina. Ove istinske veze su s izvanrednim pojedincima koji su pokazali nepokolebljivu podršku.
- Prijatelj iz djetinjstva, na primjer, čak mi je od srca obećao da će organizirati moj sprovod i posuti moj pepeo na našoj dragoj plaži u Mošćeničkoj Dragi, unatoč zakonskim ograničenjima koja okružuju takve radnje. U Dragi uvijek pušu jugo, bura i maestral, što ona dobro zna. – Je*ote, nemoj me proždirati – upozorila sam je. Problem s kojim se ona suočava jest da svaka radnja dolazi s određenom razinom neizvjesnosti. Danas označava kraj mog blogerskog putovanja jer krećem na novi put iscjeljivanja i pisanja knjige o tome. Autorovi živopisni opisi faza vlastite smrti uistinu su zadivljujući.
Ove knjige imaju određenu težinu i značaj tek kad autorov život završi; svemu ostalom nedostaje taj isti intenzitet. Iako ne mogu predvidjeti vlastitu sudbinu, priznajem da postoji mogućnost da se suočim sa smrtnošću. Svijest o našem konačnom postojanju odavno je usađena u meni, oslobađajući me tereta hvatanja u koštac sa smrću ili prianjanja uz bajkoviti kraj. U ovom sadašnjem trenutku ne mogu odrediti hoće li današnji dan donijeti život ili smrt, a ova neizvjesnost čini moju priču još lakšom. A sada izražavam svoju zahvalnost.
- Umjesto da imenujem liječnike koji su mi postavili dijagnozu, odlučujem ne dovoditi u pitanje njihovu stručnost. Rezultati su nedvojbeni, a sami doktori izuzetni. Zahvaljujem renomiranom riječkom liječniku koji me hitno uputio u bolnicu. Zahvalan sam svojoj liječnici kojoj vjerujem, a koja mi je godinama draga prijateljica. Na kraju, zahvaljujem profesoru iz bolnice Merkur koji je želio ostati anoniman. Molim vas, što god činili, suzdržite se od povezivanja mog imena s činjenicom da sam operirao Vedranu Rudan. Ako se pročuje, imat ću beskonačan red ljudi koji će mi kucati na vrata, željni ponuditi svoju jetru.
Ovaj lik je uistinu izuzetan. Zahvalan sam izvanrednom liječniku iz Jordana koji je poznat po svojim iznimnim medicinskim vještinama i besprijekornom smislu za modu. Vjerujem da je iz Kašmira. Jednako je impresivan i moj kardiolog u bolnici Sušak u Rijeci. Posjeduje opsežna znanja o mom srčanom oboljenju, zbog čega sam mu se obratio za operaciju. Pristao je to izvesti. U šali sam spomenula da će on biti odgovoran za pokrivanje troškova mog pogreba, ako umrem tijekom postupka. Duhovito je odgovorio, izjavivši da će biti odgovoran samo ako je uzrok smrti povezan sa srcem, ostavljajući mene da sam snosim preostale troškove.
- Bolnica u Svetoj Nedjelji, poznata kao Radiokirurgija, pravo je čudo. Svaki član tima, od iznimnog voditelja do mnoštva stručnih stručnjaka, medicinskih sestara, inženjera i tehničara, uistinu je izvanredan. Oprema koju koriste je bez premca, ili je to barem moje čvrsto uvjerenje. Zaista je zapanjujuće koliko je ležanje na njihovim najsuvremenijim uređajima nevjerojatno umirujuće iskustvo. Onima koji gaje animozitet prema meni i vjeruju da sam recenzije dobio bez ikakvog napora, želim pojasniti da sam ih zapravo platio.
Vlastita me paranoja navodi da vjerujem da me ljudi ne vole i da postoje brojni protivnici. Unatoč činjenici da broj pratitelja koje imam ukazuje na to da me jako vole, taj osjećaj i dalje postoji u meni. Vječno sam zahvalan svima vama koji ste mi donosili sreću kroz godine. Ti si za mene stalni izvor inspiracije i neizmjerne radosti. Nedavno je jedan prijatelj iz Splita sugerirao da bi sveti Ante mogao biti od velike pomoći u razrješenju ovog previranja. “Posjetite Padovu, ali svakako idite u crkvu, a ne u obližnji lokal. Od večeras ću moliti za vas.” Cijenim tvoj prijedlog, dragi prijatelju, ali ipak me više privlači outlet nego Sveti Ante. Ispričavam se zbog svoje sklonosti.
- Nije jasno jeste li upoznati sa svijetom izdavača. Čak ih je i Hemingway prezirao. No, moje iskustvo s mojim beogradskim izdavačem, točnije vlasnikom Dejanom Papićem, bilo je toliko emotivno porazno da me dovelo do suza. Ispričavam se što sam ga stavio zajedno sa svim drugim izdavačima koji nemaju osnovnu ljudsku pristojnost. Time je sve zaključeno. Nema potrebe za suosjećanjem. Susret sa smrću, ili blizak susret s njom, nesvakidašnja je pojava. Donosi osjećaj mira, otkrivajući pravu bit onoga što je važno u životu i potvrđujući njegovu inherentnu ljepotu.
Čak i pred smrtnošću, ostajete svjetionik ljepote. Unatoč svim preprekama koje mogu doći na moj put, ostajem otporan i nastavljam prihvaćati život s novootkrivenim osjećajem radosti. Bez čina čitanja, gledanja i slušanja, moram ponoviti da bi moje postojanje bilo nepotpuno. Moji voljeni čitatelji, moji dragi čitatelji, vi ste mom životu podarili duboki osjećaj ljepote i svrhe. Pisanje je bitan dio mog bića; to je nužnost bez koje ne mogu zamisliti život. Pisac je u njihovoj poruci izrazio tople i srdačne pozdrave.
