Doživjeti gubitak nekoga tko nam je drag nedvojbeno je jedno od najizazovnijih iskušenja u životu. Ipak, to je neizbježan aspekt ciklusa postojanja s kojim se moramo suočiti. Međutim, kada se suočimo s ovom stvarnošću, silni emocionalni utjecaj čini nas nesposobnima za racionalno razmišljanje, ostavljajući nas da se borimo s brojnim upitima bez odgovora.
Prema psiholozima, postoji uvjerenje da osobne stvari nekoga tko je preminuo mogu potaknuti nevoljna sjećanja i dodatno uznemiriti ionako krhko psihičko stanje onih u njihovoj blizini. Vidovnjaci, koji posjeduju sposobnost osjetiti energiju preminulih predmeta, upozoravaju pojedince da ne drže stvari koje su pripadale osobama koje su bile teško bolesne ili su doživjele značajnu patnju prije svoje smrti.
Nasuprot tome, Crkva vjeruje da imovinu pokojnika treba dati manje sretnima, dopuštajući drugu priliku za život tim predmetima, dok se također moli za dušu preminulih. Kroz povijest je prevladavalo uvjerenje da odjeća koju nosi pokojnik emitira negativnu energiju koja može naškoditi živima. Kao rezultat toga, bilo je uobičajeno spaljivati sve osobne stvari. Međutim, neki pojedinci vjeruju da ako su imali blisku vezu s pokojnikom, mogu zadržati svoje stvari kao dragu uspomenu. Na taj način vjeruju da će preminuli pronaći utjehu znajući da se njihova imovina čuva, a ne odbacuje.
Postoji vjerovanje da odjeća koju su nosili preminuli nakon 40 dana može postati prikladna za ponovno nošenje. Iako postoje određene praznovjerne smjernice koje okružuju ovu praksu, nije sigurno imaju li ta pravila ikakvu činjeničnu osnovu. Međutim, moguće je da ove smjernice mogu imati psihološki učinak, pružajući osjećaj čistoće onima koji ih se odluče pridržavati.
1. Moguće je uroniti predmete u slanu vodu i naknadno ih očistiti.
2. Nakon procesa čišćenja, predmet se pršće svetom vodom.
U gotovo svakom slučaju, osobne stvari i posteljina pokojnika se odbacuju ili ponekad čak uništavaju. Ove stvari za neke imaju sentimentalnu vrijednost, dok za druge služe kao bolni podsjetnici. Samim time ima i onih koji se trude te odjevne predmete zbrinuti ili donirati. Prema Stilu, postoje ritualne organizacije koje nude pomoć u prikupljanju i preraspodjeli imovine preminulih onima kojima je to potrebno. Alternativno, možete osobno poduzeti ovaj čin dobrote tako da se obratite skloništima ili crkvi. Važno je obratiti pozornost ako pojedinac postane pretjerano fiksiran na odjeću, fotografije ili osobne stvari pokojnika. Kad netko ostane zarobljen u prošlosti, gubi priliku da u potpunosti iskusi sadašnjost.
Pravila? Ni pod kojim okolnostima se ne smiju prevoziti osobni predmeti preminulog, uključujući i one koje je osoba često nosila sa sobom ili su bili u njihovom posjedu u trenutku njihovog prolaska. Nije neuobičajeno da pojedinci budu položeni na počinak bez skidanja vjenčanog prstena, ručnog sata ili prsnog križa. Potreban je dodatni oprez pri rukovanju stvarima nekoga tko je podlegao teškoj bolesti, nasilnoj smrti ili je doživio značajnu patnju prije smrti. Prema kršćanskim vjerovanjima, uobičajeno je suzdržati se od nošenja ili dijeljenja osobnih stvari pokojnika u razdoblju od 40 dana nakon njihove smrti. Ova tradicija proizlazi iz shvaćanja da se energija s vremenom smanjuje i da unutar prvih 40 dana duša još nije našla svoje mjesto u zagrobnom životu.
Kako bi se rukovalo, posjedovalo ili naslijedilo dodatni nakit koji je nekoć pripadao pokojniku, ali nije bio nošen u trenutku njihove smrti, provodi se jedinstvena ceremonijalna praksa. U početku se ti predmeti potapaju u čašu čiste vode na 9 dana, nakon čega se još 9 dana potapaju u čašu soli. Nakon toga se postavljaju na prozorsku dasku gdje ih sunčeve i mjesečeve zrake mogu dodirivati dodatnih 9 dana. Tek nakon što je ovaj proces završen, ukrasi se mogu predstaviti u svetom okruženju, kao što je crkva, i osvijetliti.
Ezoteričari savjetuju oprez kada su u pitanju ogledala koja su bila u vlasništvu preminulih osoba. Djelujući kao kanal, ogledalo ima sposobnost odražavanja misli, emocija i žudnji drugih, potencijalno nanoseći štetu živima. Radi sigurnosti ogledalo se poškropi svetom vodom i zapale tri bijele svijeće. Stalni plamen ukazuje na pozitivno stanje. Međutim, ako svijeće pršte, ispuštaju dim ili potamne, to znači da ogledalo odašilje negativnost.
Kako treba postupati s križem koji je pripadao pokojniku?
Obično, kada netko umre, polažu ga na počinak s prsnim križem. Prema crkvenoj tradiciji, dopušteno je nositi prsni križ pokojnika, iako se preporučuje da se prethodno posveti u crkvi. Uvriježeno je mišljenje da je nošenje križa pokojnika nemoguć zadatak, jer bi to značilo nositi tuđi teret. Međutim, postoje različiti načini rukovanja križem, kao što je topljenje da bi se stvorilo nešto novo, doniranje crkvi ili zakopavanje u vodenu masu poput mora, jezera ili rijeke. Obično se ti križevi ne nose, već se čuvaju u kutiji kao spomen na preminule.
