Uobičajeno se vjeruje da hrana pruža utjehu duši, ali stručnjaci imaju suprotan pogled na ovo pitanje. Pojam “emocionalnog prejedanja” pojavio se kada se pojedinci okreću hrani kako bi se izborili sa svojim emocionalnim borbama. Dok je osjećaj istinske gladi normalna pojava, postoje slučajevi u kojima žudnja za hranom traje čak i nakon konzumiranja tri glavna obroka i dva dodatna užina.
U suštini, hrana postaje način suzbijanja, smanjenja ili čak potpunog uklanjanja ovih emocija. Za razliku od fizičke gladi, koja se može odgoditi, emocionalna glad zahtijeva trenutno zadovoljenje i teško joj se oduprijeti. Konzumiranjem hrane pokušavamo zadovoljiti prazninu u sebi – bilo da se radi o osjećajima tuge, nedostatka ljubavi, žudnji za intimnošću, strahu ili ljutnji – bilo čemu što u nekom trenutku našeg života donosi nelagodu.
Slatkiši se često preferiraju u slučajevima emocionalnog prejedanja, jer su studije pokazale povezanost između želje za slatkišima i želje za ljubavlju i bliskošću. Istovremeno, hrana nam pruža osjećaj ispunjenosti koji može izostati u drugim aspektima našeg života. Važno je napomenuti da postoje dvije različite kategorije hrane: primarna hrana i sekundarna hrana. Sekundarna hrana se odnosi na stvarnu hranu koja se konzumira na tanjiru osobe. S druge strane, primarna hrana obuhvata različite aspekte života kao što su ljubav, veze, karijera, fizička aktivnost, duhovnost i prijateljstva.
Važno je napomenuti da naša ishrana u velikoj meri utiče na ishod našeg opšteg blagostanja. Kako bi se riješio ovaj problem, preporučuje se potražiti savjet od stručnjaka koji može pomoći u identifikaciji osnovnih uzroka emocionalnog prejedanja, njihovom eliminaciji i implementaciji odgovarajućeg plana ishrane uz istovremeno povećanje fizičke aktivnosti. Kombinacijom ovih strategija možemo uspješno postići željene rezultate i, što je još važnije, spriječiti buduće slučajeve emocionalnog prejedanja. Psihoterapeut Vesna Danilovac dalje elaborira značaj ovog pristupa.
