Trgovina ljudima bila je prisutna prethodnih godina na području Europe i to u znatno većoj mjeri nego prije, na šta je utjecao i sukob koji se desio između Ukrajine i Rusije. Pojava krađe beba, koja je imala značajan utjecaj na proteklo stoljeće, uzburkala je Srbiju i okruženje jer su se javile majke s priznanjima da su im bebe ukradene.
Njemački državljanin Marko Ivić, podrijetlom iz Jugoslavije, oglasio se s otkrićem od prije 31 godinu. Tijekom posjeta Srbiji radi posvajanja našao se na rubu kupovine novorođenčeta iz KBC-a Zvezdara. Nedavna medijska pokrivenost rasvijetlila je događaje koji su se odvijali u uredu odjela, što ga je navelo da podijeli svoju umiješanost u skandal s bebom.
Ivić i njegova supruga Ana odlučili su da nemaju vlastitu djecu. Prije više od trideset godina donijeli su odluku da posvoje bebu ili možda čak i blizance iz ovog kraja. Na prijedlog očuha Marko se odvažio u Jugoslaviju tijekom svog godišnjeg odmora. Upravo u Bugojnu, točnije 1988. godine, susreo se s odvjetnikom Draganom. Kružile su glasine da je Dragan imao veze u omogućavanju posvajanja djece.
Svoju ispovijest Marko započinje pripovijedanjem o opsežnim ispitivanjima kojima je bio podvrgnut, gdje se pomno promatrao svaki aspekt njegova života, uključujući zanimanje i izgled njegove supruge. Naposljetku, ispitivač je otkrio da se u Beogradu bira, ali da bi se posvojila beba, potrebno je 10.000 maraka. Marko je, razigrano, uzvratio ispitivaču ponudivši tisuću maraka ako posvoji bebu. No, ubacio je i jedan zaokret, rekavši da će, ako među blizancima bude i djevojčica, ispitivač umjesto nje dobiti dvije tisuće maraka. Kako bi ublažio svaku zabrinutost, ispitivač je Marka uvjeravao da neće biti problema jer ima veze u Beogradu i poznaje potrebne pojedince.
- Njihov sljedeći susret dogodio se prvog petka nakon 20. srpnja, točnije 22. srpnja 1988. godine.
Marko se prisjeća dolaska u Beograd i namjere da sa suprugom ponovno posjeti grad radi posvajanja. U početku je vjerovao da će ići u sirotište, ali umjesto toga našli su se ispred bolnice, izazvavši trenutnu pomutnju. Međutim, Marko je nagađao da je možda sirotište u neposrednoj blizini bolnice.
- Marko je strpljivo čekao ispred bolnice dok je Dragan nakratko ušao unutra. Nakon kratkog vremena pojavio se Dragan, koji je zatim otpratio Ivića do liječničke ordinacije.
Našao sam se nasamo s liječnikom, koji me nastavio ispitivati o raznim stvarima. Tada je iznio i cijenu rađanja koja je iznosila 10.000 maraka, a za blizance 15.000 maraka – iste cifre je naveo Dragan. Identificirao se kao humanist, objasnivši da je riječ o bebama koje su rodile studentice iz ruralnih područja koje se nisu mogle udati, ali se nisu mogle vratiti kući s vidljivom trudnoćom. Ove su bebe dane na usvajanje, a potom su čamile u sirotištima, čekajući na neodređeno vrijeme svoje roditelje. Liječnik je naglasio da će svaki novac koji dam izravno koristiti ovoj nezbrinutoj djeci. Nije mi se učinilo neobičnim što je tražio isplatu, jer je korupcija u bivšoj državi bila velika. Zapravo, bilo je opće poznato da ne možete posjetiti liječnika bez ponude nekog oblika financijske naknade. Zbog toga sam ukazala povjerenje Draganu, vjerujući da će nam njegove veze ubrzati proces posvajanja.
- Međutim, njegove su sumnje počele izlaziti na površinu kada je shvatio da ovo posvajanje neće ići tradicionalnim putem.
Zanima me kako će dijete biti predstavljeno u medijima, raspitao sam se o tome. Njegov odgovor je bio jednostavan – novinske kuće bi objavile da je moja žena rodila dijete. Predstavio mi je tri izbora: da odmah uzmem bebu, da se vratim sa ženom i da kasnije donesem dijete ili da osmislim scenarij u kojem će se cijela naša obitelj činiti kao da je moja žena trudna, a zatim se vratiti za devet mjeseci. Uvjeravao me da će sva potrebna dokumentacija, od rodnog lista do putovnice, biti zbrinuta, čime će se nadaleko znati da je moja supruga biološka majka djeteta.
“IZABERITE I PLATITE, MI ĆEMO RIJEŠITI OSTALO!”
Nakon što je liječnici predočio fotografiju supruge, medicinska sestra mu je odmah donijela kaput te su zajedno krenuli prema odjelu na kojem su bile smještene buduće majke.
Marko prepričava zbunjujući susret s liječnikom koji ga je uputio da položi ruku na krevet žene koja nevjerojatno sliči njegovoj ženi. Popeli su se ili na prvi ili na drugi kat, gdje su ih dočekale medicinske sestre koje su iskazivale veliko poštovanje prema liječniku, ukazujući na njegovu važnost. U jednoj od soba Marko je ugledao djevojku koja je nevjerojatno sličila njegovoj ženi. Položivši ruku na krevet prema uputama, odveli su ga do kutije za bebe. Jedna je beba privukla njegovu pozornost svojim dugim trepavicama, izazivajući osjećaj anđeoske ljepote. Izražavajući svoje divljenje, Marku je liječnik rekao da beba pripada porodilji čiji je krevet dotaknuo. No, liječnik je postavio zbunjujuće pitanje: “Iviću, biraj.” Marko se našao na raskrižju, ne znajući kako donijeti takvu odluku. Što ako je poželio drugu bebu iz te kutije? Pokazalo se da ovo rodilište nije samo za studentice nego i za udane rodilje. Marko razmišlja o zaprepaštenju koje je doživio tijekom ovog susreta.
- Marko je odmah osjetio da nešto nije u redu kada ga je liječnik uputio da odabere tri opcije. Prepoznajući abnormalnost situacije, odmah je izrazio želju da prije donošenja bilo kakve odluke zatraži savjet od žene.
Po povratku u Njemačku svaki detalj sam podijelio sa svojom voljenom Anom. Uvidjevši da nešto nije u redu, savjetovala mi je da se oslobodim tereta. Kako je rat trajao, umorio sam se od nemira. Na kraju smo se pomirili sa svojom sudbinom. Sada, nakon 41 godine bračne sreće, nastavljamo napredovati, a naša ljubav ostaje nepokolebljiva, što Marko potvrđuje.
Marko je odmah identificirao liječnika koji mu se obratio s ponudom za prodaju bebe.
Marko Ivić je uz Anu Pejić i Milenu Janković surađivao s dvije organizacije koje zastupaju roditelje nestale djece. Zajedno su krenuli na putovanje kroz Beograd, identificirajući konkretnu bolnicu umiješanu u navodni incident trgovine ljudima. Prema Ivićevim riječima, Kliničko-bolnički centar Zvezda bio je mjesto gdje je pokušan ovaj gnusni čin. Ana Pejić u videu je predstavila fotografiju liječnika koji je davne 1988. godine bio šef odjela u ovoj ustanovi. Ivić se, vidjevši fotografiju, uvjerio da se doista radi o istom liječniku, izrazivši 99-postotnu sigurnost da razgovarao s njim. Zanimljivo, prema tvrdnjama roditelja nestalih beba na društvenim mrežama, upravo je taj liječnik u međuvremenu preminuo.
Dosljedno se pozicionirajući kao pobornik humanosti, kontinuirano je isticao svoju ulogu u sprječavanju smještaja te ranjive djece u institucionalnu skrb. Pohvalio je visoke standarde koji postoje u Njemačkoj, gdje će ta djeca imati priliku rasti i napredovati. Nadalje, izrazio je spremnost pomoći svim bračnim parovima, bilo da su naši poznanici ili njemački državljani, koji žele ovoj nesretnoj djeci pružiti dom pun ljubavi. Uvjeravajući me da će sve potrebne zakonske procedure voditi on i njegovi suradnici, istaknuo je kako je važno osigurati da nitko ne dovede u pitanje legitimnost moje supruge koja je rodila odabrano dijete. “Iviću, tvoja je odgovornost da dođeš i odabereš dijete. Mi ćemo se pobrinuti za sve”, rekao je Marko.
Liječnik je marljivo bilježio sve podatke koje je pacijent davao, pa tako i krvnu grupu, kako je naveo. Marko je izrazio iznenađenje što muškarac nije provjerio kod nadležnih je li lopov ili manijak. Umjesto toga, muškarac je naglasio da je odluka o odabiru bebe i plaćanju isključivo Markova odgovornost.
Tek godinama kasnije u potpunosti je shvatio veličinu onoga u što se upleo.
Nakon što je uključio televizijski program usredotočen na otmicu bebe, Marko je došao do iznenađujuće spoznaje da se opasno približio tome da bude upleten u tako gnusan čin.
Bio sam zatečen kada sam shvatio istinitost svoje priče. Pomisao da je nesvjesno pridonijela majčinoj trajnoj tuzi za svojim djetetom bila je duboko uznemirujuća. Kako sam mogao uzdržavati i hraniti to dijete tri desetljeća, da bih otkrio da sam ih stekao nedopuštenim putem? Krivnja što sam dio takvog ciklusa je nešto što si nikada ne bih mogla oprostiti. Ipak, moram naglasiti da mi je liječnik savjetovao da se odlučim. Iako sam možda bio potencijalni kupac, zahvalan sam što me Božja intervencija spriječila u tome, jer me ideja o “biranju” potpuno odbijala, objašnjava.
