Poznati glumac prvi put bez zadrške govorio o distanci sa kćerkom, o izborima koje je morao napraviti i boli koju nosi godinama…

Milan Štrljić, jedan od najcenjenijih i najautentičnijih glumaca sa prostora bivše Jugoslavije, ostavio je dubok i neizbrisiv trag u istoriji srpske i regionalne kinematografije. Njegova umetnička ostvarenja, kako na filmskom platnu, tako i na pozorišnim daskama, svedoče o jednom izuzetnom talentu, disciplini i strasti prema glumi koja prevazilazi generacijske i kulturološke granice. Pored profesionalnih uspeha, Štrljićev privatni život takođe je izazivao interesovanje javnosti – naročito njegov odnos sa ćerkom Ivom Štrljić, poznatom glumicom koja je, inspirisana očevim putem, odlučila da se posveti umetnosti.

  • Iva Štrljić je danas prepoznatljivo ime u svetu domaće glume, talentovana i harizmatična umetnica koja se izborila za svoje mesto na sceni, bez oslanjanja na prezime. Iako su oboje glumci, njihov profesionalni odnos uvek je bio pažljivo distanciran – ne iz nepoštovanja, već iz želje da svako izgradi svoj identitet i karijeru na sopstvenim temeljima.

Milan je tokom svoje karijere svesno izbegavao medijsku pažnju koja se nije ticala njegovog glumačkog angažmana. Njegova privatnost oduvek je bila svetinja, a retki intervjui u kojima je govorio o porodičnom životu izazivali su veliko interesovanje. U jednom od takvih intervjua, Milan se otvorio i podelio svoja duboka razmišljanja o porodici, ličnim izborima i izazovima koje je život pred njega postavljao. Posebnu pažnju posvetio je upravo svom odnosu sa ćerkom Ivom, priznajući da taj odnos, iako ispunjen ljubavlju i poštovanjem, nije uvek bio jednostavan ni svakodnevan.

Tokom turbulentnih devedesetih godina, Milan Štrljić je doneo jednu od najtežih, ali po njegovom mišljenju i najvažnijih odluka u životu – da napusti Beograd i preseli se u Hrvatsku. Ta odluka nije bila samo profesionalna, već i lična. Pre preseljenja, Milan je prošao kroz razvod sa bivšom suprugom Slavicom, sa kojom ima dvoje dece – sina Luku i ćerku Ivu. Preseljenje u drugu državu, u doba političkih i društvenih previranja, značilo je i fizičko distanciranje od porodice, naročito od male Ive, koja je tada prolazila kroz formativne godine svog života. Milan priznaje da nije bio prisutan onoliko koliko bi želeo, ali naglašava da nikada nije prestao da misli na svoju decu niti da ih podržava iznutra, čak i kada nije bio fizički prisutan.

U svom iskrenom osvrtu, Milan ne poriče da je udaljenost ostavila traga na njegov odnos sa Ivom, ali takođe ističe da ona nikada nije izgubila svoj pravac, niti se pokolebala u svojim umetničkim težnjama. Upravo suprotno – Iva je izgradila snažan identitet i u glumačkom i u ličnom smislu. Milan s ponosom govori o njenoj snazi, nezavisnosti i istrajnosti. Iako nije bio njen mentor, niti je učestvovao u oblikovanju njene profesionalne karijere, Milan smatra da je to bila prava odluka – da se ne meša, već da joj prepusti prostor da se razvije autentično i samostalno.

  • Zanimljivo je da Milan i Iva, iako oboje uspešni glumci, nikada nisu sarađivali na istom projektu – što nije rezultat slučajnosti, već svesnog izbora. Milan smatra da bi profesionalna saradnja mogla uneti nepotrebnu tenziju u njihov odnos, i da je mudrije da svako ide svojim putem, gradeći karijeru neovisno od porodičnih veza. On s velikim poštovanjem govori o njenom radu, a ona o njemu sa zahvalnošću i razumevanjem. Njihov odnos je možda tih i nenametljiv, ali je duboko ukorenjen u uzajamnom poštovanju i ponosu.

Iva Štrljić je više puta u javnosti govorila o svom ocu, ističući da ga poštuje kao velikog umetnika, ali i kao čoveka koji se suočavao sa životnim izazovima sa dostojanstvom i snagom. Iako nisu svakodnevno u kontaktu, njihova veza je prisutna na dubljem, emotivnom i duhovnom nivou. Iva je, kao i njen otac, izgradila karijeru zahvaljujući svom trudu, radu i talentu, a ne samo prezimenu. Njih dvoje su na neki način primer kako porodični odnosi mogu opstati i procvetati čak i kada ih razdvajaju vreme, prostor i životne okolnosti.

U zaključku, priča o Milanu Štrljiću nije samo priča o jednom velikom glumcu – to je priča o čoveku koji je prošao kroz složene životne faze, donosio teške odluke, i uprkos svemu ostao dosledan sebi i svojoj umetnosti. Njegov odnos sa ćerkom Ivom svedoči o tome da porodična ljubav može opstati i bez svakodnevnog prisustva, ukoliko postoji međusobno razumevanje, poštovanje i poverenje. I Milan i Iva svojim radom i postojanjem doprinose bogatstvu domaće kulture i umetnosti, svako na svoj način – tiho, predano i sa puno ljubavi prema glumi.