Nažalost, upokojio se protojerej-stavrofor Milovan Glogovac, otac Nebojše Glogovca. Zanimljivo je da se Milovan dosljedno suzdržavao od razgovora o svojoj bolesti i odlasku sina. No, nevjerojatnim spletom događaja, 2019. godine smogao je snage razotkriti mnoštvo tereta koji su ga tištali.
Bol koja nas obuzima je ogromna i neopisiva, čini se da ju je nemoguće prevladati. Ipak, usred oštrih stavova i hrabrih izjava, poput tvrdnje da Nebojša nikada nije nosio odjeću, utjehu i snagu nalazimo u molitvi i nepokolebljivoj vjeri, baš kao što je to činio i u svom životu. Molitva djeluje kao snažan protuotrov, pružajući utjehu i tračak nade. Iznad svega, vjera je ta koja nam jamči njegovu prisutnost u kraljevstvu Božjem, živom i živom, koji prebiva u svijetu daleko izvan našeg. Utješno je znati da je našao ispunjenje tijekom svog vremena na ovoj zemaljskoj razini. Osobno sam se jako divio njegovim nastupima i pomno sam pratio njegovu karijeru. Posebno sam primijetio pohvale i obožavanje njegovih kolega i stručnjaka u branši, koji su svi o njemu govorili samo ljubazno.
Trajna prisutnost ljubavi i poštovanja prema njegovoj dobronamjernosti nastavlja postojati, čak iu sadašnjem trenutku, godinu dana nakon njegove smrti. Svakodnevno svjedočim tom fenomenu, jer pojedinci, prije mog vlastitog čina odavanja počasti, hodočaste na njegovo posljednje počivalište, gdje pale svijeće, pale lampice i ostavljaju cvjetne počasti. Ta duboka veza s njim i uticaj koji je ostvario tokom svog boravka na ovoj planeti ostaje postojan, što potvrđuje i Milovan u razgovoru za „Novosti“.
Tog četvrtka poslijepodne, samo nekoliko sati prije nego što je Nebojša preminuo, njegovo zdravstveno stanje se znatno pogoršalo. Njegovo je stanje bilo toliko ozbiljno da je morao proći još jednu rundu kemoterapije. U ovom teškom trenutku, Nebojšina nepokolebljiva pratilja, supruga Milica, vjerno je ostala uz njega. I ja sam bio prisutan, promatrajući njihovo putovanje. Uz najveću pažnju, nježno smo ga smjestili u krevet, upuštajući se u minimalan razgovor. Dok sam ja izlazio iz sobe, sestre su ga marljivo provodile. Kasnije te večeri, Milica nam se javila, rekavši da dobro podnosi terapiju i čak je pronalazila trenutke humora. No, u ranim jutarnjim satima u petak, točno u dva sata, bolest se naglo pojačala i tragično ga odnijela u samo mjesec dana. Ove riječi je prota Milovan jedva izgovorio.
U svijetu umjetnosti postoji skupina izvanrednih pojedinaca koji ostavljaju trajan dojam svojim izvanrednim vještinama, nepokolebljivom odanošću i neumoljivom predanošću. Nebojša Glogovac nedvojbeno je jedan od tih korifeja. Svojim neusporedivim nastupima u kazalištu, na filmu i televiziji Glogovac je osvojio srca gledatelja i ostavio nezaboravan utjecaj na kulturnu scenu.
Izvanredna prisutnost, duboko razumijevanje njegovih uloga i nepokolebljiva predanost glumačkom umijeću Nebojše Glogovca etablirali su ga ne samo kao proslavljenog izvođača, već i kao izvor inspiracije za nadobudne umjetnike. U ovom biografskom prikazu istražit ćemo putanju Glogovčevog života, zalazeći u njegove početne pothvate u industriji, njegove iznimne umjetničke doprinose i njegov opsežan utjecaj na područje umjetnosti. Rođen 30. kolovoza 1969. u Trebinju, u bivšoj Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji, Nebojša Glogovac pojavio se kao istaknuta ličnost srpskog kazališta. Još u formativnim godinama, odrastajući u živopisnoj okolini Trebinja, dolazi do izražaja njegov žar prema umjetnosti. S nepunih 7 godina preselio se s obitelji u Opovo, a 1977. nastanili su se u Pančevu, gdje mu je otac preuzeo službu svećenika.
Nebojša Glogovac, odrastao je u domaćinstvu oca sveštenika Milovana iz Dramiševa i majke krojačice Milene Glogovac (ranije Samardžija) iz Nevesinja. Svoje formativne godine dijelio je s mlađom sestrom Bojanom. Njihova obiteljska kuća nalazila se u selu Dramiševo, povoljno blizu Nevesinja, a kuća djeda Gavrila bila im je poznato mjesto ranog djetinjstva. Baveći se raznim zanimanjima tijekom svojih godina razvoja, uspio je uskladiti pohađanje osnovne škole s intenzivnim školovanjem u glazbenoj ustanovi, usavršavajući svoje vještine na klarinetu. Nakon trijumfalno završene Gimnazije “Uroš Predić” u Pančevu, krenuo je na akademski put na Filozofskom fakultetu u Beogradu, specijalizirajući psihologiju. Ipak, nepokolebljiva ljubav prema scenskim umjetnostima usmjerila ga je na Fakultet dramskih umjetnosti u Beogradu, gdje se 1990. pridružio klasi profesora Vladimira Jevtovića.
