U današnjem članku vam pišemo na temu jednog od najvažnijih svetitelja iz srpske istorije i narodnog predanja. Riječ je o prazniku koji svake godine probudi posebnu simboliku i podsjeti ljude na snagu vjere, strpljenja i tihe hrabrosti.
Priča o Svetom mučeniku Stefanu Dečanskom, poznatom i kao Stefan Uroš III Nemanjić, već vijekovima inspiriše vjernike i čuva se u tradiciji kao važan trag svetosti koju je ostavio iza sebe. Bio je sin kralja Milutina i otac cara Dušana, pa samim tim i jedan od ključnih stubova dinastije Nemanjića. Međutim, njegovu veličinu nije odredilo samo porijeklo, nego prije svega ono što je podnio tokom života. U narodnoj tradiciji, ovaj njegova dan naziva se Mratindan, a mnogi ga povezuju sa zimom, snijegom i starim vjerovanjima o prirodi i njenim silama.
Njegova sudbina podsjeća na put ka svjetlosti kroz veliku tamu. Stefana su, prema predanju, oslijepili i odveli u Carigrad gdje je proveo pune pet godina u zatočeništvu. Uprkos tome što je bio lišen vida, ostao je smiren, blag i mudar, ostavljajući snažan utisak na sve koji su ga poznavali. Pravoslavlje uči da mu se nakon pet godina ukazao sveti Nikola, vratio mu vid i tako mu omogućio da ponovo zakorači u život. Zbog tog čuda, Mratindan je i danas poseban dan za sve koji se bore sa očnim problemima, a vjernici ga smatraju zavetnim praznikom posvećenim molitvi za zdravlje očiju.

U znak zahvalnosti za čudesno iscjeljenje, Stefan Dečanski podigao je veličanstveni manastir Visoki Dečani, jedno od najznačajnijih srednjovjekovnih zadužbina na ovim prostorima. Smješten ispod Prokletija, nedaleko od Peći, ovaj hram i danas čuva njegove svete mošti, a mnogi ga doživljavaju kao mjesto na kojem se posebno osjeća spokoj i snaga molitve. To je prostor na kojem se prošlost i sadašnjost dodiruju, a priča o Stefanu Dečanskom dobija novi život kod svakog posjetioca.
- Zanimljivo je da ovaj datum u narodu nekada nije bio vezan za srpskog kralja. Prema starim običajima, na isti dan slavio se Sveti Martin, pa je u narodu ostao trag spoja dvije tradicije. Upravo iz tog spoja poteklo je ime Mrata, po kojem je praznik i danas poznat. Iako je kasnije crkva zvanično preusmjerila slavu na Stefana Dečanskog, narodno pamćenje zadržalo je staro ime koje se i danas izgovara uz poštovanje i dozu tajanstvenosti.
U mnogim krajevima Srbije, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori, na ovaj dan se održavaju krsne i zavjetne slave. Nije rijetkost da ljudi nose ime Stefan upravo zbog svetitelja koji se tog dana obilježava. Tako se kroz generacije prenosi nit tradicije koja povezuje porodice i čuva sjećanje na daleku prošlost.
Mratindan je ispunjen običajima koji podsjećaju na vrijeme kada se priroda doživljavala kao živo biće, a život ljudi snažno zavisio od njenog raspoloženja. Stari Sloveni su, kako se vjeruje, upravo na ovaj dan poštovali kult vuka — životinje koja je istovremeno bila i opasnost i zaštitnik. Prema predanju, sveti Mrata na ovaj dan okuplja sve vukove i određuje koliko će koja domaćinstva izgubiti ovaca tokom zime. Zbog toga se vjerovalo da ovce ne treba izvoditi iz tora, jer bi to moglo izazvati nesreću. Iako danas te predaje zvuče kao dio starog svijeta, još uvijek žive u mnogim seoskim sredinama i prenose se djeci kao dio bogatog narodnog nasljeđa.

Vjernici koji imaju problema s očima i danas izgovaraju posebnu molitvu posvećenu ovom svetitelju. Ona je, prema predanju, molitva zahvalnosti i nade, te se recituje s dubokim uvjerenjem da Stefan Dečanski donosi olakšanje i zaštitu. Riječi molitve simbolično povezuju prošlo vrijeme sa sadašnjim čovjekom koji traži mir, zdravlje i snagu da se suoči sa izazovima.
- Postoji i čuvena izreka: “Sveti Mrata, sneg na vrata”, kojom se nagovještava početak hladnijeg perioda godine. Ljudi od davnina vjeruju da se na ovaj dan može naslutiti kakva će biti zima. Ako je vrijeme maglovito, zima će biti promjenljiva, dok vedar i sunčan dan najavljuje mraz. To je jedan od načina na koji su naši preci pokušavali da razumiju prirodu i pripreme se za naredne mjesece.
U narodu je ukorijenjeno još nekoliko običaja: na Mratindan se ne iznosi ništa iz kuće, ne pere se veš niti prede vuna, a zanati poput šivenja i izrade obuće ne praktikuju se tog dana. U nekim krajevima postoji i zanimljivo vjerovanje da domaćin mora preuzeti sve kućne poslove na sebe. Ako to učini, očekuje se dobra godina, a ako odbije — vjeruje se da porodicu može pratiti nesreća.
Sve ove priče, običaji i vjerovanja pokazuju koliko je Mratindan duboko ukorijenjen u narodu. To nije samo vjerski praznik već i dio kulturnog identiteta, vrijeme podsjećanja na mudrost, strpljenje i zahvalnost. Sveti Stefan Dečanski ostavio je trag koji prelazi granice istorije — njegov život postao je poruka da čak i najteža tama može biti pobijeđena vjerom, dobrotom i istrajnošću









