U značajnom periodu likvidacija vođa zemunskog klana ostala je misteriozan događaj, jer je rasplet oko likvidacije Dušana Spasojevića Šiptara i Mileta Lukovića Kuma, šefova klana, trajao vrtoglavih 21 godinu. 27. ožujka 2003. godine, upravo tijekom policijske akcije u Meljaku, smrt su dočekali Dušan Spasojević Šiptar i Mile Luković Kum. To se dogodilo petnaestak dana nakon atentata na premijera Zorana Đinđića. Do kobnog okršaja došlo je kada su Šiptar i Kum otvorili vatru na policiju, koja im je brzo uzvratila i likvidirala ih na licu mjesta. S obzirom na dugotrajnu enigmu oko njihove eliminacije, pojavila su se brojna nagađanja o okolnostima njihove smrti.
Jedna od takvih teorija tvrdila je da su uhićeni nekoliko dana prije, prevezeni u Meljak i potom pogubljeni. Već duže vrijeme postoje sumnje, koje je iznio Žarko Popović, bivši čelnik Odjela za krvne delikte, da se incident odvijao na sljedeći način: čelnici “zemunca” bili su podvrgnuti torturi prije strijeljanja. Mnogi kao dokaz za tu tvrdnju navode jake modrice na Lukovićevom licu. Zbog dugotrajne misterije oko njihove smrti pojavilo se mnoštvo teorija o ubojstvu Šiptara i Kuma. Jedna od tih teorija nagađala je da su uhvaćeni nekoliko dana ranije, a zatim odvedeni u Meljak, gdje ih je sudbina dočekala pucnjavom iz vatrenog oružja. Dugotrajno postoje sumnje, koje je iznosio Žarko Popović, bivši načelnik Odjela za krvne delikte, da se incident odvijao upravo ovako: čelnici “zemunca” bili su podvrgnuti torturi prije strijeljanja. Mnogi kao dokaz za tu tvrdnju ističu vidljive modrice na Lukovićevom licu.
Novaković je ustvrdio svoju umiješanost u akciju “Sablja” nakon ubojstva premijera Zorana Đinđića, osporivši teoriju o likvidaciji Spasojevića i Lukovića. Priče koje kruže sugeriraju da su pojedinci uhićeni, ispitivani i potom ubijeni, bilo na drugom mjestu prije transporta ili nakon što su dovedeni na to određeno mjesto. Specijalna antiteroristička jedinica (SAJ) napravila je strateški plan akcije uhićenja. U početku su uspostavili obod oko vikend naselja, a potom je udarni tim SAJ-a s oklopnim vozilima napredovao frontalno. Nakon što su probili vrata dvorišta, zabunom su krenuli prema krivoj kućici, što je rezultiralo kaotičnom eksplozijom.
Bjegunci su brzo shvatili situaciju i brzo se riješili svih inkriminirajućih dokaza, iskočili kroz prozor i pobjegli u različitim smjerovima. Spasojević i Luković su sprintali prema voćnjaku, dok je Bagza sprintao u suprotnom smjeru. Bagza je uspio izbjeći zarobljavanje, nestajući u gustoj šikari, ostavljajući za sobom neriješenu enigmu. Pripadnici SAJ-a uočili su pogrešku i preusmjerili potjeru prema pravoj kućici, dok su Spasojević i Luković pokušali izmanevrirati širi krug. Usred meteža čuli su se povici “Stoj policija! Stani ili ću pucati!” odjekivalo je zrakom. Nakon pucnjave, opširnu snimku cijelog incidenta ustupio je bivši voditelj medija. Lukovićevim modricama na licu, kako je objasnio, obratio se i liječnik koji je svjedočio na sudu.
Liječnik je ocijenio uobičajenim da ima modricu na licu, s obzirom na to da mu je metak probio čelo. Nakon što je lociran u Grčkoj i izručen Srbiji, Dejan Milenković Bagzi, svjedok-suradnik, početkom veljače doveden je u beogradsku Palaču pravde kako bi dao iskaz o početnoj otmici koju je izveo zemunski klan, a na meti je bio student Novak Stevanić.
Iako nemam neposredna saznanja o samoj otmici, poznato mi je da su se meni i Ljubiši Buhi Čumetu u kafiću “Kotobanja” pridružili bivši vođe klana, Dušan Spasojević i Mile Luković, kako bi nas informisali o njihovoj borbi za pristup sef. Za razliku od standardnog zidnog sefa, ovaj je sef bio ugrađen u pod, pa su morali koristiti brusilicu kako bi ga prorezali. Ovi detalji izneseni su na suđenju dvojici pripadnika zemunskog klana i dvojici policajaca koji su optuženi da su maskirani u policajce 1997. godine na ulici oteli Novaka Stevanića. Nakon toga su ga držali zatočenog u podrumu, podvrgavajući ga mučenju dok nije otkrio gdje se nalazi sigurna lokacija njegovih roditelja.
