Patrijarh Pavle ostavio je za sobom zbirku nevjerojatno lijepih riječi i citata, kji su samo djelić njegove duboke mudrosti. Kako je i sam izrazio, najveći greh u Srbiji je nesumnjivo sujeta, koja podrazumeva i ponos koji nekada prkosi drugim moralnim vrijdnostima. Ova “destruktivna sila” rađa neslogu i nevoljkost prihvaćanja drugih, a sve to nagriza vjeru i ljubav, ostavljajući za sobom samo prazninu.
Prisutnost divergentnih perspektiva nije slučajna, jer je važno sagledati stvar iz više kutova. Međutim, postoje slučajevi u kojima razlika u stajalištima ne proizlazi iz istinske razlike u mišljenjima. Imperativ je da eliminiramo ono što uzrokuje podjele i neprijateljstvo. Njegujući mentalni sklop tolerancije, možemo bolje razumjeti različite perspektive, ne nužno ih usvojiti ako su manjkave, već kako bismo spriječili pojavu mržnje i daljnje podjele. Kad bi ljubav bila načelo vodilja za sve, naša bi nacija bila utopija. Međutim, čak i kad bi se pojedinci jednostavno pridržavali načela da se prema drugima ponašaju onako kako bi željeli da se prema njima postupa i suzdržavaju se od radnji koje ne bi željeli da se njima učini, svijet bi se, iako ne bi stigao u raj, značajno približio. Moral se ne odnosi samo na ono što bi netko trebao ili ne trebao činiti.
Ključna lekcija je “Odbijam”. Nije kreposno jednostavno izbjegavati nedjela, već prije posjedovati sposobnost i nedostatak želje za činjenjem grijeha. Ljubav stoji kao vrhunska vrlina, jer sve ostalo što možemo podijeliti s drugima s vremenom se smanjuje, osim ljubavi. Što više ljubavi netko daje, to više ljubavi posjeduje. Uvijek moramo imati na umu da je zlo prolazno i da se samo na trenutak čini pobjedničkim i impresivnim. Stoga se ništa, osobito život, ne bi smjelo graditi na zloći, prijevari ili prijevari. Bog nas je stvorio kao ljudska bića i očekuje od nas da prihvatimo svoju ljudskost.
Ne postoje slučajevi u kojima ne postoji obveza da se ponašamo kao ljudska bića. Podrijetlo osobe je od malog značaja u usporedbi s njenim rastom i razvojem. I u najizazovnijim okolnostima dužni smo sačuvati svoju ljudskost, a nikakvi osobni ili nacionalni interesi ne mogu poslužiti kao izgovor za nehumanost. Vrijeme može proći, ali duša, suština i dobrota traju vječno, prenosi Stil.
Pravu ljubav karakterizira njezina nesebičnost, lišena bilo kakvog logičnog razmišljanja. Ova vrsta ljubavi predstavlja istinsko oslobođenje. Njegove duboke i elokventne riječi rasvjetljavaju značaj obitelji, vrijednosti koja se često podcjenjuje u današnjem društvu: “Obitelj doživljavam kao kamen temeljac ljudskog društva, nezamjenjiv katalizator za duhovni rast pojedinaca. Unutar obitelji, vjerovanja predaka čuvaju se, služeći nam kao kompas za naše putovanje kroz život.To je izvor ljubavi, gdje stječemo osjećaj dužnosti, učimo umijeće žrtvovanja, zajedno podnosimo teškoće i dijelimo trenutke radosti.
Osjećaj zajedništva koji pruža obitelj nepokolebljiv je, čak i kada izađemo izvan granica svojih domova i prijeđemo nepredvidivom stazom života. Obitelj je slična svetom utočištu, utočištu od pustoši i otuđenosti vanjskog svijeta. Oni koji prihvaćaju vrijednosti i tradiciju svoje obitelji zaštićeni su od gubljenja puta u ovom odvojenom i napuštenom kraljevstvu.
