Branka je bila prisiljena suočiti se s bolnom situacijom koja je podijelila njen dom. Svoje srce je otvorila i podijelila duboku tugu koja je prožimala njenu porodicu. “Kad su se rodili naši unuci, koji sada imaju petnaest godina, nismo smjeli biti sami s njima. Morali smo samo dolaziti kod njih i biti pod strogim nadzorom moje snaje.”
“Kasnije, situacija se pogoršala kada je snaja propisala da decu smijemo viđati samo jednom mjesečno, po našoj želji. Na kraju, čak je i određivala koji dan u mjesecu će to biti”, ispisala je nesretna majka, baka i svekrva Branka. “Sada više ne dolazi k nama”
“Više ne dolazi kod nas jer ja uvijek dočekam unuke s nečim što njoj ne odgovara. Sada uopće ne dolazi, ali joj sin mora dati izvještaje o svakoj posjeti kad dođe s djecom. Nakon toga, dobijem redovitu dozu kritika, također preko sina, o tome što sam loše učinila”, nastavlja opisivati.
“Kriva sam, iako nije ni bila kod mene, jer uvijek moram dobiti svoju lekciju. Naš sin sve rjeđe dolazi s djecom i nikada ne dolazi potpuno sam. Suprug i ja nekad smo išli kod njega na posao, kad ima pauzu, pa bismo popili kavu. Sada ni to više ne smijemo”, gospođa Branka opisuje dalje.
Promjena brojeva telefonaSvaki dan se ova umirovljenica pita što je u životu zaslužila. “Do zadnjeg dana života i moje i suprugove majke, brinula sam se o njima, a za mene nitko ne mari niti će ikad, tako mi se čini. Moj sin ne smije imati ni privatni mobitel, odnosno mi ga ne smijemo zvati. Moram ga zvati na službeni broj. Snaha je promijenila njihove privatne brojeve telefona i ne smijemo ih znati.”
“Ovo je koliko je tužan moj život. Samo molim Boga za njih, da ih prosvijetli, i da nikada ne dožive moju bol i patnju. Hagioterapija mi je pomogla da se malo smirim i prihvatim takav život”, napisala je ona.
BONUS TEKST
Razmišljanje o savjetima, bilo da se radi o karijeri, odnosima, ili samopomoći, može biti izazovno jer se svaka situacija razlikuje. Međutim, postoje univerzalni principi koji mogu pomoći u većini životnih situacija.
Prvo i najvažnije, važno je da slušate sebe. Često imamo unutarnje glasove ili instinkte koji nam šapću šta je ispravno ili pogrešno. Naučiti se osloniti na tu unutarnju mudrost može biti ključ za donošenje boljih odluka.
Drugo, imajte jasan cilj. Bez obzira na to da li je cilj kratkoročan ili dugoročan, bitno je da znate kuda želite ići. Postavljanje ciljeva omogućava vam da usmjerite svoju energiju i resurse prema ostvarenju onoga što želite postići.
Treće, budite fleksibilni. Život je nepredvidiv, iako je važno imati ciljeve, također je važno biti otvoren za promjene. Ponekad, putevi koje smo zamislili neće biti oni koje ćemo stvarno proći, ali to ne znači da nećemo naći nešto bolje.
Četvrto, budite strpljivi. Dobri rezultati često zahtijevaju vrijeme i upornost. Ne očekujte instantna rješenja ili brze uspjehe. Nastavite raditi naporno i vjerujte u proces.
Peto, okružite se podrškom. Ljudi su društvena bića, i podrška bliskih prijatelja, porodice ili mentora može biti ključna u teškim vremenima. Nemojte se bojati tražiti pomoć ili savjet od drugih.
Šesto, budite zahvalni. Uspjesi dolaze i odlaze, ali zahvalnost je trajna. Naučite cijeniti male stvari i prepoznati sve dobro što već imate u životu.
Sedmo, radite na sebi. Kontinuirano učenje i rast su ključni za lični razvoj. Budite otvoreni za nova iskustva, čitanje knjiga, pohađanje kurseva ili razgovor sa stručnjacima u oblasti koja vas zanima.
Osma, naučite iz grešaka. Svako od nas pravi greške, ali važno je iz njih izvući pouke. Umjesto da se fokusirate na prošlost, razmislite o tome kako možete naučiti iz svojih grešaka i napredovati.
Na kraju, zapamtite da ste vi kreator svog života. Preuzmite odgovornost za svoje odluke i djela, i nastavite naprijed s vjerom u sebe i svoje sposobnosti. Uspjeh je često rezultat hrabrosti, upornosti i dosljednosti.
