Mješoviti brakovi na našim prostorima su uvijek delikatna tema, posebno kada se radi o zajednici između muslimana i pravoslavnih vjernika. Međutim, uprkos tome postoje mnoge ljubavne priče koje intrigiraju anšu javnost, a jedna od takvih je ona koja stiže iz Prnjavora, iz Bosne i Hercegovien, a započela je još davne 1990. godine.
Izvanredna priča o ljubavi odigrala se u gradu Prnjavoru u Bosni davne 1990. godine, kada su Jenita, muslimanka, i Slobodan, pravoslavac, prkosili društvenim očekivanjima. Njihova veza svjedoči o neukrotivoj snazi ljubavi, koja je sposobna nadići barijere i pobijediti sve nedaće. Unatoč prevladavajućem mišljenju da različita vjerska opredjeljenja predstavljaju značajne izazove, ovaj je par nepokolebljivo vjerovao svojoj ljubavi, čineći je kamenom temeljcem njihova zajedničkog putovanja.
Prije tri decenije, dvoje mladih Dženita i Slobodan, porijeklom iz Tuzle i Prnjavora u Bosni i Hercegovini, učvrstili su svoju ljubav sklapanjem svete bračne veze u svojim općinama. Dok je Dženita izrazila svoju sklonost crkvenom vjenčanju, pokazujući svoju spremnost da prihvati novu vjeru u ime ljubavi, Slobodan je, vođen svojom dubokom privrženošću, napravio svjestan izbor da poštuje identitet svoje supruge i suzdrži se od bilo kakvih promjena. Vrlo je moguće da je upravo ta odluka odigrala značajnu ulogu u trajnoj sreći njihove zajednice, čak i nakon što je prošlo trideset godina.
Na Instagram stranici “Official.bih.srb.hr.cg” priču o ljubavi ispričala je kćerka Slobodana i Dženite, otkrivši kako teče njihova ljubavna priča iz prošlosti u sadašnjost. Prije izbijanja sukoba 1990. moji roditelji Dženita i Slobodan izmijenili su zavjete. U to je vrijeme postojao prevladavajući osjećaj odvojenosti od vjerskih i nacionalnih pripadnosti, za razliku od današnjih prevladavajućih emocija. Porijeklom iz raznih gradova Bosne, moji roditelji su se odlučili na građansko i pravoslavno vjenčanje. Na ovaj izbor utjecala je dugogodišnja tradicija prema kojoj dijete preuzima očevo prezime, nasljeđuje njegovu imovinu i prihvaća njegovu vjeru. Unatoč tome što je moja majka bila neprakticirajuća muslimanka, ona je na pravoslavlje i islam gledala kao na sinonime i od minimalnog značaja.
Nasuprot tome, moj otac je odbio ovaj prijedlog. Čak su i moji baka i djed s očeve strane dovodili u pitanje njegovo odbijanje, jer je moja majka već ponudila da se obrati. Ipak, očev je odgovor ostao nepokolebljiv. Smatrao je da Jenita treba ostati Jenita, čuvajući svoj muslimanski identitet, jer moja majka nije bila duboko religiozna i nije želio da se ona potpuno preobrazi promjenom imena i vjere. Duboko značenje tih riječi odjeknulo je u meni u brojnim prilikama. Nije u mojim ovlastima mijenjati tvoj identitet, Jenita, samo na temelju našeg odnosa. Zahtijevati od vas da transformirate tko ste kako biste odgovarali mojim preferencijama značilo bi da našoj ljubavi nedostaje otpornost potrebna za njezin rast i izdržljivost. Da je moja jedina želja bila partnerica srpskog porijekla, aktivno bih tražila osobe po imenu Dragana, Milena, Danica, Milijana, radije nego da prigrlim prvu osobu koja me iskreno voli, bez obzira na njihovo porijeklo. Nadalje, tvoje ime, Jenita, posjeduje doista izuzetnu kvalitetu, nalik nečemu božanskom.
Trajna ljubav između njih izdržala je test vremena i ostala snažna kao i uvijek. Moj brat i ja jako smo ponosni na njihov odnos i naša međusobna veza i dalje je jednako jaka kao što je bila od samog početka. Uistinu je nevjerojatno da unatoč svom različitom podrijetlu nikada nisu naišli na bilo kakve sukobe. Iako je bilo slučajeva uvredljivih komentara od strane određenih pojedinaca unutar obje strane obitelji tijekom i nakon rata, njihova nepokolebljiva otpornost poslužila je kao dokaz trijumfa braka koji nadilazi etničke granice. Točnu izjavu možete pronaći na spomenutoj Instagram stranici.
