Rodila sam bebu na visini od 10.700 metara uz pomoć potpunog stranca. Međutim, neposredno pre sletanja, kapetan je objavio neočekivanu poruku: morala sam da saznam nešto veoma važno pre nego što se vrata aviona otvore.

U današnjem članku Vam donosimo potresnu i nevjerovatnu priču o trudnici koja je tokom sasvim običnog avionskog leta doživjela trenutke koje nikada neće zaboraviti. Nakon nekoliko izuzetno teških dana provedenih uz bolnički krevet teško bolesnog oca, mlada žena je zajedno sa suprugom krenula kući, nadajući se da su najveće brige konačno iza nje. Međutim, u 34. sedmici trudnoće, na hiljadama metara iznad zemlje, počela je osjećati neobične bolove koji su iz minute u minutu postajali sve snažniji i učestaliji.

Žena u 34. sedmici trudnoće vraćala se sa suprugom kući nakon što je njen otac preživio srčani udar. Iako je prije putovanja dobila odobrenje ljekara, tokom leta počela je osjećati sve jače kontrakcije. Posada je organizovala medicinsku pomoć i preusmjeravanje aviona, dok je jedan putnik negodovao zbog promjene plana. Djevojčica je rođena prije slijetanja, a njen dolazak na svijet zahtijevao je hitnu pomoć specijalizovanog medicinskog tima. Tek nakon slijetanja otkriven je razlog zbog kojeg je nezadovoljni putnik toliko žurio, a priča je dobila još jedan neočekivan porodični rasplet.

Let koji je trebao označiti povratak kući nakon nekoliko iscrpljujućih dana pretvorio se u događaj koji jedna porodica nikada neće zaboraviti. Trudnica je putovala sa suprugom Danielom kada je, na visini većoj od deset hiljada metara, počela osjećati bolove koji su ubrzo postajali sve učestaliji. Ono što je isprva pripisivala umoru pokazalo se kao početak prijevremenog poroda.

Njena trudnoća do tada je proticala uredno, a ljekar joj je odobrio putovanje. Ipak, okolnosti su bile daleko od idealnih. Prethodnih dana gotovo nije spavala jer je boravila uz oca koji je doživio srčani udar, a dodatno su je iscrpili boravak u bolnici i briga za njegovo zdravlje.

Otac je preživio i počeo se oporavljati. Upravo je on insistirao da se kćerka vrati kući i posveti trudnoći. Poslušala ga je, ne sluteći da će njena djevojčica na svijet doći mnogo ranije nego što je porodica očekivala.

Prvi znakovi poroda pojavili su se tokom leta

U početku je putovanje proticalo mirno. Trudnica je razgovarala sa suprugom, gledala televizijsku emisiju i dopisivala se sa sestrom Rachel, koja je ostala uz njihovog oca. U blizini je sjedila i starija putnica Teresa, koja joj je ponudila bombonu od mente i započela prijateljski razgovor.

Nakon približno sat vremena pojavili su se oštri bolovi u donjem dijelu leđa. Žena je pokušala promijeniti položaj, ali se bol ubrzo ponovio. Kada je otišla do toaleta, novi napad bio je toliko snažan da se morala pridržati za lavabo.

Ubrzo je primijetila da razmaci između kontrakcija postaju sve kraći. Najprije su iznosili sedam, a zatim pet minuta. Daniel je pozvao stjuardesu Oliviju, koja je odmah počela postavljati pitanja o trudnoći i bolovima.

Kada je saznala da je putnica u 34. sedmici, Olivia je zatražila pomoć osobe s medicinskim iskustvom. Javio se Ramon, bolničar koji se vraćao kući. Nakon razgovora s trudnicom procijenio je da je porod vjerovatno počeo i zatražio uspostavljanje veze s medicinskim osobljem na zemlji.

Jedan putnik protivio se promjeni plana leta

Kapetan je obavijestio putnike da će avion sletjeti na najbliži odgovarajući aerodrom. Dok je posada pripremala prostor za porod, iz kabine su se začuli prigovori zbog promjene odredišta.

Najglasniji je bio muškarac u tamnoplavom odijelu, koji je već prilikom ukrcavanja vodio napet telefonski razgovor. Tvrdio je da ima izuzetno važan sastanak i pitao zašto avion jednostavno ne nastavi prema planiranom aerodromu.

Teresa ga je upozorila da je trudnica već dovoljno uplašena, dok mu je Daniel objasnio da se njegova supruga porađa. Stjuardesa je insistirala da se putnik vrati na svoje mjesto jer je odluka o preusmjeravanju već donesena.

U zadnjem dijelu aviona Ramon je pripremao sve što je bilo dostupno za porod. Stjuardese su oslobodile prostor, Daniel je ostao uz suprugu, a Teresa je ponudila svoj džemper kako bi joj bilo udobnije.

Djevojčica je rođena prije slijetanja aviona

Kontrakcije su postale toliko snažne da više nije bilo moguće čekati dolazak na aerodrom. Uz Ramonovu pomoć djevojčica je rođena dok je avion još letio na približno 10.700 metara visine.

Prvih trenutaka nakon rođenja beba nije zaplakala. Ramon je upotrijebio materijal iz avionskog medicinskog kompleta, zbrinuo pupčanu vrpcu i nastavio pratiti novorođenče. Ubrzo se začuo dječiji plač, što je roditeljima donijelo veliko olakšanje.

Majka je djevojčici dala ime Nora. Iako je beba reagovala, njena mala tjelesna veličina i ubrzano disanje zahtijevali su pažljivo praćenje i što brži dolazak u bolnicu.

Muškarac u tamnoplavom odijelu pokušao je dobiti dozvolu da prvi napusti avion, ali je njegov zahtjev odbijen. Čak i kada su ljekari preuzimali Noru, ponovo je protestovao zbog čekanja. Ramon mu je objasnio da plač novorođenčeta ne znači da je njegovo zdravstveno stanje potpuno stabilno.

Telefonski razgovor otkrio je razlog njegove žurbe

Nakon što je medicinski tim preuzeo bebu, muškarac je razgovarao telefonom s kćerkom Emily. Iz razgovora se saznalo da je tog dana trebao prisustvovati njenom vjenčanju i odvesti je do oltara.

Međutim, Emily mu je saopćila da želi da je majka otprati do oltara. Njegovo ponašanje tokom leta, kao i ranije grube riječi, uticali su na njenu odluku. Muškarac je kasnije uputio izvinjenje Norinoj majci, priznajući da nije razmišljao o posljedicama svojih postupaka.

Nora je narednih devet dana provela na odjeljenju intenzivne njege novorođenčadi, gdje joj je u početku bila potrebna pomoć pri disanju. Nakon oporavka djevojčica je stigla kući.

Mjesec dana kasnije porodica je preko aviokompanije dobila pismo od Emily. Objasnila je svoju odluku i navela da je godinama opravdavala očevo ponašanje. Njena majka na kraju ju je odvela do oltara.

Norini roditelji kasnije su zamolili aviokompaniju da Ramonu proslijedi fotografiju njihove zdrave i nasmijane djevojčice. Na poleđini su napisali poruku zahvalnosti čovjeku koji im je pomogao tokom najtežih trenutaka leta.