Novac je danas stavka o kojoj se najviše raspravlja. Obzirom da cijene svih namirnica rastu, nije ni čudo da se ljudi žale i da se smanjuju svi troškovi na minimalno, pa tako dolaze i pritužbe zbog davanja u religijske svrhe.
Kao i svake godine, blagdani su u punom jeku. Međutim, uvijek se nađe poneki pojedinci koji izrazi nezadovoljstvo pojedinim članovima klera zbog previsokih cijena usluga posvete vode.
Redakcija Kurira dobila je pritužbu jednog Vlasotinca na sveštenika koji je naplatio papreno 1.000 dinara za osvećenje vode.
Svake godine moja obitelj slavi svetog Aranđela i očekuje se dolazak svećenika tjedan dana prije slavlja koji će posvetiti vodu. Ove godine svećenik je došao ranije nego što se očekivalo, uhvativši nas nespremne.
Ranijih godina naknada za ovu uslugu iznosila je obično 500 dinara, ali je prošle godine zbog poskupljenja života podignuta na 600 dinara. Međutim, ove godine ostala sam zatečena. Svećenik je bio prisutan u našem domu samo tri minute, ostavio je kalendar i tražio plaćanje.
Nisam imao baš sitno i na kraju sam dao 1.000 dinara. Pretpostavljao sam da ću dobiti svoj kusur, ali na moje iznenađenje, nisam. Vlasotinčanin kaže da sveštenik nije dužan da vrati kusur i dodaje:
Nakon što je stavio novac u džep, otišao je. Prije obreda krštenja suzdržavao sam se od bilo kakvih rasprava. No, nakon krštenja razmišljao sam o tome kako postupiti skromnom umirovljeniku koji slavi slavu i od kojeg svećenik traži 1000 dinara. Kako bi se trebao pripremiti za ostatak obreda?
Po mom mišljenju, ne bi trebalo biti naknade ili tarife, već bi trebalo biti besplatno ili prepušteno nahođenju domaćina. Iako vjerujem da bi većina pojedinaca donirala, iznos koji bi dali ovisio bi o njihovim mogućnostima i ne bi trebala biti određena brojka.
Prema riječima našeg sugovornika, bilo je izvještaja da se na nekim lokacijama naplaćuje i do 2.000 dinara.
Iako su troškovi života na našim prostorima i dalje niski, rashodi i dalje postoje. Postojalo je vrijeme kada je svećenik u našoj zajednici pratio one koji nisu davali financijski doprinos. Imao je bilježnicu u koju bi zapisivao imena onih koji su donirali i koliko, kao i onih koji nisu dobili račun. Na taj je način mogao naplatiti novac od onih koji nisu dali, osobito tijekom događaja poput Uskrsa.
Ako ste se pitali, blagdanska sezona trenutno je u punom jeku, a očekuje se da će domaćini na svečane obroke potrošiti oko 30% više nego lani, bez obzira bili oni raskošni ili skromni.
Prema nekim procjenama, trošak grupe od 20 ljudi koji ruča za stolom iznosi otprilike jedan i po minimalni trošak, što iznosi oko 65.000 dinara.
U novije vrijeme, kada su u pitanju svečanosti kojima je cilj uključiti veliki broj ljudi, mnogi se odlučuju ograničiti prisustvo samo na članove uže obitelji. Ova se promjena pripisuje utjecaju pandemije koronavirusa, koja je potaknula smanjenje broja ljudi koji se okupljaju na proslavi.
Jedna od glavnih prednosti ovog zaokreta je značajno smanjenje troškova, posebice kada je riječ o izdacima za hranu koji su u posljednje vrijeme vrtoglavo porasli.
U posljednje dvije-tri godine čini se da je došlo do značajne promjene u stavovima ljudi prema slavi. Umjesto da traže priznanje od javnosti, pojedinci su se okrenuli slavlju sa svojom užom obitelji.
Pandemija COVID-19 nakratko je poremetila ovaj trend, ali sada kada se smirio, ljudima su i dalje prioritet intimna okupljanja. Nije jasno je li to zbog praktičnosti ili cijene, ali Ivan G. (48) iz Beograda prisjeća se kako je prije pandemije posjetio tri ili četiri prijatelja na proslavi Svetog Nikole.
