Nakon godina predanog truda i brižljive štednje, uspjeli su svoje nagomilano bogatstvo vratiti u svoje rodno selo Draginje. Stanovnici ovog sela, koji su proveli značajno vrijeme radeći u inostranstvu u zemljama poput Austrije, Italije i Njemačke, sada uživaju u luksuznom životu i posjeduju sve što se može kupiti novcem.
Smešteno na pola puta između Šapca i Valjeva, Draginje je poznato po brojnoj populaciji gastarbajtera koji su proveli nebrojene godine trudeći se po stranim zemljama. Ovi vrijedni pojedinci svoje teško zarađene prihode prvenstveno ulažu u kupovinu kuća u svom dragom rodnom gradu. Većina kuća u Draginju izgrađena je od lijepog bijelog kamena, ukrašena zamršenim gipsanim ukrasima koji krase njihove fasade. Ovi ukrasi se mogu pohvaliti prikazima veličanstvenih lavova, veličanstvenih konja, gracioznih labudova i moćnih sokola, dajući selu zaista jedinstven i nepogrešiv karakter.
Međutim, lokalno stanovništvo je skrenulo pažnju da ova omiljena estetika vremenom postepeno gubi na popularnosti. Tokom posjete, novinare je kroz neke od ovih domova provela Slađana Damjanović, posvećena njegovateljica iz okoline. Postalo je evidentno da su u ovim domovima pretežno živele starije žene, jer su ostale njihove porodice odlučile da žive u Beču. Ovo dodatno naglašava posvećenost i žrtvu koju su ovi pojedinci podnijeli u potrazi za boljim životom za sebe i svoje najmilije.
Zanimljivo je da se trend izgradnje ovako raskošnih kuća u opštini Koceljeva može pratiti još od romskog koordinatora sela. Prije nekoliko decenija, ovaj vizionar izgradio je prvu nakićenu kuću, upotpunjenu dekorativnim elementima, pa čak i gipsanim lavovima. Njihov hrabar i kreativan izbor otvorio je put drugima u zajednici da slijede njihov primjer, što je rezultiralo zadivljujućim prikazom luksuznih domova koje vidimo danas.
