Na sjevernoj obali Sibira u Rusiji od davnina egzistira jedno vrlo neobično i fascinantno pleme – Nenci. Sposobni su da odolevaju modernizaciji društva i sačuvaju svoj drevni nomadski način života. Unatoč svemu, njihov broj se smanjio na nešto više od 44.000 jedinki, ali čak ni ekstremno niske temperature do -50 stepeni Celzijusa im ne smetaju. Njihov svakodnevni život ostavlja mnoge u neverici dok upoznaju ove neobične ljude.
Nenci se mogu podijeliti u dvije glavne grupe – Šumske Nence i Tundrenske Nence. Iako naseljavaju ogromna područja, protežući se od Belog mora do donjeg toka rijeke Jenisej, svi tundrenski Nenci dijele istu kulturu. Pleme, poznato i kao Samojedi ili Juraci, živi između poluotoka Kanin i Tajmira, dok se samo nekoliko njih naselilo u manjim zajednicama poput Kolva.
Njihovo preživljavanje temelji se na lovu i uzgoju irvasa. Korištenje irvasa kao “vučne” životinje omogućuje im da pređu velike udaljenosti tokom cijele godine. Masovni uzgoj irvasa počeo je u 18. vijeku. Pored mesa irvasa, riba je ključni sastojak njihove ishrane. Imaju šamanističku i animističku vjeru koja naglašava poštovanje prema zemlji i njenim resursima. Tokom migracija, Nenci postavljaju predmete poput medveđe kože, religijskih figura i novčića na svete sanke. Sadržaj ovih svetih sanaka otvara se samo tokom posebnih prilika ili religijskih obreda (poput žrtvovanja). Društvena struktura temelji se na klanu, a njihov šaman se naziva Tadibija.
Nakon ruske revolucije, nenečka kultura je patila zbog sovjetske politike kolektivizacije. Sovjetska vlada pokušala je prisiliti nomadske Samojede da se trajno nasele, što je dovelo do erozije njihovog kulturnog identiteta. Ova promjena je posebno uticala na društvene uloge muškaraca u plemenu. Ranije, u tundri, muškarci su imali ključnu ulogu u čuvanju irvasa. Međutim, kada su Nenci morali da se nasele u selima, muškarci su izgubili tu ulogu, što je dodatno pojačala sovjetska vlada. Mnogi su se asimilirali i izgubili svoj maternji jezik.
Iako su Nenci uspjeli ostati otporni na promjene i zlostavljanje, sada ih očekuju novi izazovi. Njihov način života uglavnom ovisi o ribolovu i uzgoju irvasa, ali te prakse su ugrožene zbog štetnog uticaja naftne industrije.
Posebna veza između Nenca i irvasa je fascinantna. Svaka porodica ima svog posebnog irvasa koji se osjeća kao kućni ljubimac. Irvasi pružaju Nencima sve što im je potrebno za preživljavanje. Koža irvasa se koristi za izgradnju domova i odeće, a meso se jede sirovo, kuvano ili smrznuto. Kosti se koriste za izradu posuđa, dok se krv cijeni kao izvor vitamina. Pored irvasa, Nenci jedu i ribu, obično smrznutu.
Njihovi plemenski domovi su šatori od kostiju i kože, koji se lako mogu sastaviti i rastaviti. Zahvaljujući dobroj toplotnoj izolaciji, unutrašnjost šatora ostaje topla i ugodna čak i kada su temperature ekstremno niske. Kada trebaju vodu, žene iz plemena izlaze s malim saonicama i lopatom da otope snijeg za piće.
Nenci nemaju slobodne vikende jer briga o irvasima i skupljanje hrane zahtijeva svakodnevne aktivnosti. Jedini put kada se odmaraju je jednom godišnje, kada se cijela zajednica okuplja na trkama saonicama i druženju. Kako se snijeg na Arktiku brže otapa nego prije, Nenci moraju prilagoditi svoje rute klimatskim promjenama kako bi irvasi imali dovoljno hrane. Plemenska zajednica provodi i dug period u potpunoj tami, od novembra do januara, kada sunce uopšte ne izlazi, što otežava opstanak i ljudi i životinja.
Nencima su poznate po svojim neobičnim svadbama. Iako se osnovni elementi svadbenih obreda razlikuju, egzogamne norme i ekonomska razmatranja igraju ključnu ulogu u sklapanju brakova. Brak po ponudi bio je čest oblik sklapanja brakova među Nencima. Nakon što mladić vidi djevojku, zajedno sa svojim rođacima raspravlja o njenim kvalitetama i biraju bračnog posrednika. Nakon dogovora, mladoženjina majka ili bračni posrednik pregovara o mirazu s nevestinim ocem. Nakon što je dogovor postignut i avans plaćen, brak se smatra zaključenim. Mlada se priprema za svadbeni dan kupanjem, friziranjem i odabirom najbolje odjeće. Svadbene ceremonije su bogate tradicijom i običajima, a poslastice poput svježeg mesa i ribe obavezne su na svadbenoj gozbi.
Nencima je važno održati tradiciju i poštovati svoj način života. Iako su suočeni s izazovima modernog doba, nastavljaju se boriti i prilagođavati kako bi sačuvali svoju kulturu i identitet.
