Dženan i Kemo, pionirski gay par iz Bosne, krenuli su u potragu za srećom izvan granica domovine. Međutim, susreli su se s mnoštvom izazova koji su znatno otežali njihovu svakodnevnu egzistenciju, dosegnuvši prijelomnu točku nepodnošljivosti. Unatoč njihovoj stručnoj spremi, zapošljavanje se pokazalo nepremostivom preprekom, a učestalost mučnih susreta nastavila je eskalirati.
Put prema pronalasku sreće za njih nije bio jednostavan. Morali su se nositi s izazovima društvene stigme u svojoj domovini Bosni, pritiscima svojih obitelji i slomljenim srcem zbog prekida brakova sa ženama kako bi prigrlili svoju ljubav jedno prema drugom. Unatoč tim preprekama, njihova je priča na kraju imala sretan kraj. S ponosom mogu tvrditi da su među pionirima, ako ne i prvi, legalno vjenčani istospolni par iz Bosne. Trenutna veza ljubavi na prvi pogled. Dženan je u Ameriku stigao prije nešto više od deset godina, dok je Kemo preko oceana otišao prije dva desetljeća. Godine 2011. dobio sam Facebook zahtjev koji sam odlučio prihvatiti. Nisam ni slutio da će ova veza dovesti do nečeg neočekivanog. Tijekom dvije godine razmjenjivali smo poruke i vodili video pozive na Skypeu.
Onda je u listopadu 2013. došlo vrijeme da se osobno upoznamo i bila je to ljubav na prvi pogled. Cijeli taj listopad proveli smo zajedno, cijeneći svaki trenutak. Ipak, morao se vratiti u Ameriku, ali mi smo nastavili komunicirati i dijeliti sve jedno s drugim. Jednog dana me upita: “Bi li htjela doći u Ameriku?” Bio sam rastrgan. Kako sam mogao ostaviti sve iza sebe? Ali jedne sam večeri razmislila o svim izazovima s kojima sam se suočila i shvatila da ne mogu nastaviti živjeti ovako. Moj posao je patio, a muškarci su me odbacivali zbog toga što jesam. Rekli bi mi to u lice: “Ne želim biti s tobom jer si drugačiji.” Postalo je jasno da u Bosni ne mogu napredovati ako me ljudi ne prihvate onakvu kakva jesam. Tako sam donio odluku da odem i počnem ispočetka, nadajući se svjetlijoj budućnosti.
Nakon njegovog objašnjenja, izrazio je želju da ga Kenan prati u Ameriku i pruži mu ruku u ostvarenju njegovog cilja. “Kemo, iskoristi svoje znanje i vještine da mi pomogneš da pobjegnem s ovog mjesta. Poduzeli smo potrebne korake tako što smo ispunili online prijavu i dogovorili intervju u američkom veleposlanstvu. Kao rezultat toga, dobio sam turističku vizu. U studenom je Kemo došao po mene i 13. prosinca 2013. stigli smo ovdje. Odletio sam u Ameriku i od tog trenutka moj život je počeo ispočetka, znatno poboljšan na bezbroj načina”, otkrio je. LGBT zajednica u Bosni se suočava s izazovom da živi dvostrukim životom, krećući se između svog pravog identiteta i društvenih očekivanja. Nakon svoje priče, Kenan je iznio svoja iskustva kao homoseksualac koji živi u Bosni i Hercegovini. Prema njegovim riječima, potreba za kretanjem između vlastite seksualne orijentacije i društvenog prihvaćanja tjera pripadnike LGBTQ+ zajednice da žive dualnu egzistenciju.
“Nismo mi jedini, pa nije ni Dženo jedini. Opće je poznato da u Sarajevu postoji značajna gay populacija, iako nećemo ulaziti u konkretne postotke. Ključno je da je Jena dosegla točka u kojoj više nije mogla skrivati svoje pravo ja. A to je ključno za mentalno blagostanje – važno je ne čuvati se, ne voditi dvostruki život. Svi smo svjesni da su mnogi talentirani frizeri slučajno gay, ali nažalost, ne mogu otvoreno prigrliti svoj pravi identitet u javnosti. Prisiljeni su živjeti dvostruko postojanje. To je upravo ono od čega se Jena umorila – živjeti dvostruki život koji je na kraju uzeo svoje. Kad bih mogao prenijeti poruku svima koji slušaju ili gledajući ovo, bilo bi da je najvažnije osjećati se ugodno u vlastitoj koži i priznati da ste potpuno normalni. Vrijeme je da živite život za sebe, a ne za svoju obitelj, prijatelje ili bilo koga drugoga”, kaže Kemo u razgovoru sa Mirzom Vranjom.
Zbog završenog fakulteta dobio je otkaz na mjestu čistača. Nakon završetka studija na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, Kemo se 1998. zaposlio u rodnom gradu kao čistač snijega u komunalnom poduzeću. Unatoč tome što je preferirao ovaj posao i unatoč tome što je imao fakultetsku diplomu, na kraju je otpušten jer se smatrao previše kvalificiranim. Kemo je svoje iskustvo ratnog zarobljenika iskoristio kako bi iskoristio priliku da se preseli u Ameriku, što je uspješno i ostvario 2001. godine, počevši od Splita. Također je tijekom ove godine pribavio potrebnu dokumentaciju.
U tom periodu, kako je naveo, bio je u bračnoj zajednici sa ženom. Zbog burnih okolnosti koje su ga okruživale i unutarnjeg sukoba koji je doživio, ipak je potražio pomoć psihologa.
Tijekom svog života stalno sam se borio sa svojim unutarnjim sukobima kada je riječ o intimnim odnosima sa ženama. Vodio sam logične bitke unutar sebe, a postojao je period kada je žena s kojom sam bio u vezi doživjela hormonalni poremećaj nakon našeg prvog spontanog susreta. Nažalost, osjetio sam olakšanje jer je to značilo da se nisam morao upuštati u seksualnu aktivnost s njom jer to nije odgovaralo njezinim potrebama. Ova me situacija, zajedno s drugim čimbenicima, dovela do odluke o braku, prvenstveno zbog obitelji, ali i zbog osobnih razloga. Odrastajući u društvu u kojem su mi neprestano govorili i učili da je biti gay nenormalno, iskreno sam vjerovao da sam mentalno poremećen zbog svoje seksualne orijentacije. Tražeći pomoć, otišao sam liječniku u Ameriku i izrazio potrebu za psihijatrom uz obrazloženje da više ne mogu izdržati. Opisao sam svoje borbe sa snom, mučene noćnim morama i napadajima panike, i svoju opću nesposobnost da pravilno funkcioniram. Liječnik je odmah otkazao nadolazeći termin, uvidjevši hitnost našeg razgovora. Sjeo je ispred mene i umirio me rekavši: “Ti si potpuno normalna. Sve ti je. Ti nisi psihički poremećena.” Osvrćući se na ovaj susret, Kemo nastavlja:
Neophodno je da potražite savjet psihijatra, jer su vaša ratna iskustva nedvojbeno pridonijela izazovima s kojima se trenutno suočavate. Međutim, važno je prepoznati da biti gay nije primarni problem s kojim se suočavate. Prvi korak prema izlječenju je prihvaćanje vaše seksualne orijentacije kao potpuno normalnog aspekta onoga što jeste. Ovaj proces može potrajati i uključivati postupno otvaranje prema vašim voljenima, što može biti nevjerojatno teško. Mogu proći mjeseci ili čak godine prije nego što dođete do točke u kojoj se osjećate ugodno otkriti svoju seksualnost obitelji i prijateljima. Slično tome, otkrivanje vaše seksualne orijentacije poslodavcima i kolegama također može zahtijevati vrijeme i strpljenje. Međutim, jednom kada dođete do mjesta gdje njihovo prihvaćanje ili osuda više ne utječu na vas, doživjet ćete transformativni proces iscjeljenja. Ključno je shvatiti da je s vama sve u redu, budući da je vaš genetski sklop odredila viša sila. Prihvaćanje ove istine dovest će do pozitivnih promjena u vašem životu, iako to neće biti lako putovanje.
U određenim jutrima zateknem se kako se upuštam u razgovore s Jennom i u tim trenucima ne mogu a da ne izrazim svoju čežnju za jednostavnijim životom lišenim izazova koji dolaze s homoseksualnošću. Međutim, stvarnost je takva da nemamo kontrolu nad svojom seksualnom orijentacijom i obeshrabrujuće je što neki pojedinci pogrešno vjeruju suprotno.
Za vrijeme boravka u Bosni Dženan je doživio brak. Međutim, došao je do točke sloma i više nije mogao tolerirati zlostavljanje. Poduzeo je potrebne korake za podnošenje zahtjeva za razvod, iako je u to vrijeme već boravio u Americi. Unatoč utjecaju njegova oca, žena je odgodila brakorazvodnu parnicu. Na kraju je Dženan ponovno pronašao ljubav i oženio se Kemom u Americi. Godinu dana prije susreta s Kemom, ušla sam u brak koji je brzo postao nepodnošljiv. Psihičko i nasilničko zlostavljanje, uz prijetnje nasiljem, doseglo je prijelomnu točku. Nadala sam se da će me udaja zaštititi od uznemiravanja, ali nažalost, situacija se nije popravila. Tada sam se raskrstio s Kemom. U roku od šest mjeseci odlučili smo se vjenčati, prvenstveno zato što sam dobio vizu na deset godina. Međutim, pri ulasku u Ameriku trajanje mog boravka odredili su imigracijski službenici.
Odobreli su mi maksimalno šest mjeseci. Nije mi bilo važno hoćemo li se razvesti u tom roku ili ćemo ostati u braku samo da bi on mogao ostati u zemlji. Bilo je važno samo da se ne moram vratiti na to užasno mjesto. Bio sam spreman na sve kako bih pobjegao iz okolnosti, čak i ako je to značilo oduzeti si život. Srećom, sudbina se umiješala i našao sam izlaz. Dženan je ispričao: “Hvala Bogu da me je pogledao”. Obje osobe priznaju da su trenutno posvećene obožavanju Allaha. Iako je Kenan vjeran vjernik kroz cijelo svoje postojanje, Dženan je svoju vjeru otkrio tek doselivši u Ameriku. Kako bi i oni koji su materijalno ugroženi mogli sudjelovati u ramazanskim svečanostima, za svaki vjerski praznik velikodušno šalju novčane priloge u svoju domovinu Bosnu.
