Nedavno obilježavanje pete godišnjice od smrti proslavljenog hrvatskog pjevača Olivera Dragojevića, njegovoj je porodici dirljivo podsjetilo na neopozivu prazninu nastalu njegovim odlaskom. Čak i nakon toliko vremena, njegovi potomci nastavljaju da se bore sa surovom stvarnošću njegovog odsustva, dok se okupljaju u povučenom i iskrenom ambijentu.
Zajedno, najstariji brat i sestra, Dino, zajedno sa blizancima Davorom i Damirom, svečano se prisjećaju svog voljenog oca, prebirući kroz draga sjećanja na bezbrojne blažene trenutke koje su nekada dijelili. Odgajanju sinova Oliver je pristupio sa podjednakom dozom opreza, vješto ih usmjeravajući njihovim budućim putevima, ne namećući im vlastitu ljubav prema muzici. Dok Oliver nikada nije forsirao svoje težnje svojoj djeci, Davor je svim srcem prihvatio očevu strast prema muzici.
Kao demonstracija svog entuzijazma, Davor je 1997. godine rado sarađivao s Renatom Končić Mina na produkciji dueta pod nazivom “Ako je ovo kraj”. Davorova braća, uključujući Damira, nikada nisu bili pod pritiskom da sviraju muzičke instrumente samo zato što su bili potomci poznatog pjevača. Iako je njihovo domaćinstvo bilo opremljeno instrumentima poput klavijatura, gitara i klarineta, nikada nisu bili primorani da uče ili pohađaju muzičku školu. Njihov otac se od samog početka suzdržavao od nametanja svoje profesije ili suprotstavljanja njima, što može biti uobičajena fraza, ali naša prijateljska veza je uvijek ostala netaknuta.
Često smo se prepuštali zajedničkim trenucima uz more, baveći se razonodom poput pecanja i igranja bazena. Za nas je i u današnje vrijeme nezamisliva sama pomisao da ne učestvujemo na balunjadi u Žrnovnici. Ove rekreativne aktivnosti su samo preletjele površinu kreativnog svijeta za Oliverove nasljednike, koji su ih smatrali zabavnim razgibavanjem. Oliver Dragojević se tokom svog života susreo sa bezbroj slučajeva čistog blaženstva koje su mu podarili njegovi voljeni sinovi.
