Dolazak njenog dragocenog zavežljaja radosti za Ljiljanu je bio trenutak čistog blaženstva. Konačno, godine čežnje i čežnje za djetetom kulminirale su konačnom radošću. Ljubav i ispunjenje koje je doživjela kao nova majka bili su bez premca, donoseći obnovljeni osjećaj svrhe i sreće u njen život.
Uprkos tome što ju je Ljiljanin partner napustio u teškim trenucima, a njen život se neočekivano okrenuo kada je otkrila trudnoću, Ljiljana nije mogla a da ne oseti ogromnu radost i uzbuđenje zbog mogućnosti da postane majka dragocene devojčice. Ovaj neodoljivi osjećaj sreće ispunio joj je srce, uvjeravajući je da će ostatak trudnoće proteći glatko, dovodeći do onog magičnog trenutka kada će svoje novorođenče konačno držati u naručju. Međutim, nije tajna da trudnoća često predstavlja različite izazove za žene. U njenom slučaju, nastavila je neumorno da radi do osmog mjeseca trudnoće, čak ni ne uzimajući uredno porodiljsko odsustvo.
Zapanjujuće, samo mesec dana nakon porođaja, ponovo se našla na poslu, isključivo zaokupljena zastrašujućim zadatkom da se uklopi u svoj skadarlijski kostim. Glumica je osigurala da Daria zadovolji sve svoje potrebe, eliminirajući svaku želju za očevom figurom u svom životu. Dok Darija izrasta u šarmantnu i inteligentnu mladu ženu, Ljiljana ostaje nečujna o svom bivšem partneru i izbegava da razgovara o njegovim manje časnim izborima. Ljiljana odbija da preuzme odgovornost za analizu njegovih misli i nema interesa da se u njih meša.
Konačno, ona smatra da on ima pravo da sam donosi odluke, bez obzira na posljedice, i da mora snositi težinu tih posljedica. Ovo je jednostavno dio života koji svi doživljavamo. Ljiljana ističe važnost prihvatanja i izlaska iz takvih situacija. Uprkos odsustvu očinske figure, i Ljiljana i njena ćerka napreduju samostalno bez potrebe za biločijom pomoći.
