Red izdaje živopisnu crvenu putovnicu isključivo za cijenjene pojedince koji imaju položaje unutar Suverenog vijeća. To uključuje ugledne voditelje diplomatskih misija Reda širom svijeta, kao i članove njihovih obitelji. Zlatna slova koja krase putovnicu elegantno prikazuju naziv organizacije koja je napisana na francuskom jeziku.
Prije otprilike sedam stotina godina započelo je izdavanje putovnica, a trenutno je u optjecaju ostala samo ograničena količina od pet stotina. Tijekom ranog 14. stoljeća, Malteški red je dijelio putovnice određenim pojedincima u svojim redovima, služeći kao službeni dokument za potvrdu njihovog angažmana u diplomatskim i veleposlaničkim dužnostima. Kako navodi CNN, Malteški viteški red, koji predvodi predsjednik Danijel de Petri Testaferrata, ima sjedište na Malti. Trenutačno na malteškom arhipelagu boravi oko 100 vitezova, kapelana i dama, dok ukupno globalno članstvo reda iznosi oko 13 500 pojedinaca.
Diplomatska putovnica Malteških vitezova naširoko se smatra najrjeđom putnom ispravom na svijetu, budući da ih postoji samo oko pet stotina. Putovnica izdana ovim Redom je jarke nijanse crvene, posebno namijenjena cijenjenim pojedincima koji čine Suvereno vijeće. Ove osobe služe kao voditelji diplomatskih misija Reda diljem svijeta, a članovi njihove uže obitelji također imaju pravo na ovu putovnicu. Slova koja krase putovnicu su briljantne zlatne nijanse, a naziv organizacije je elegantno prikazan na francuskom.
Testaferata je pojasnio da Red državnim dužnosnicima daje putovnice za vrijeme trajanja mandata, ističući važnost te povlastice. Putovnice velikih majstora imaju najduži rok valjanosti, budući da se biraju na desetljeće i imaju mogućnost služenja dva mandata, dok se također moraju umiroviti do 85. godine. Nasuprot tome, druge putovnice vrijede četiri godine i namijenjeni su isključivo članovima diplomatskih misija. Prilično je fascinantno primijetiti da ovu vrstu putovnice ima tek petstotinjak osoba. Ono što pridonosi njegovoj intrigi je nedostatak fotografije vlasnika na stranicama, unatoč putovnici koja sadrži značajne 44 stranice. Svaku stranicu krasi vodeni žig u obliku malteškog križa.
Reakcija carinika nakon što su vidjeli ovu putovnicu posebno je intrigantna za vlasnike ove putne isprave, kako je posvjedočio Eugeonio Ajroldi di Robiate, bivši direktor komunikacija Reda. Prema njegovom objašnjenju, vjerojatno ga te osobe nikada prije nisu susrele. Jednom prilikom, po mom dolasku u zračnu luku u Bangkoku, brojni djelatnici pasoške kontrole bili su zainteresirani ne samo za pregled ove iznimno neobične putovnice, već i za fotografiranje s njom. Testaferrati je zaključio da dok Malteški vitezovi surađuju s mnogim zemljama bez službenih diplomatskih veza, njihovu putovnicu priznaje otprilike dvije trećine zemalja članica Schengenske zone.
Darrell Azzopardi, stanovnik Malte, s oduševljenjem nam je istaknuo polazište naše ture u Valletti, glavnom gradu ove šarmantne otočne države. S ponosom je spomenuo da stojimo na spomeniku nezavisnosti Malte, simbolu njihovog oslobođenja od britanske vlasti 1964. godine. Tijekom turneje, Azzopardi, svjestan moje britanske nacionalnosti, šaljivo nas je nazivao “tlačiteljima”, priznajući pretežito britanski sastav grupe. Međutim, brzo je pojasnio da je to bila više bezbrižna šala nego stvarna opresivna dinamika. Rado se prisjetio živahne atmosfere s tisućama ljudi koji su se veselili, uključujući prisutnost samog princa Philipa.
Odnos između Malte i Britanaca, koji su vladali zemljom od 1800. do njezine neovisnosti 1964., Azzopardi je opisao kao prijateljski. Zapravo, Malta je u tom razdoblju doživjela gospodarski prosperitet, a 1950-ih je došlo do pokreta za produbljivanje integracije Malte u Ujedinjeno Kraljevstvo. Taj je pokret čak doveo do uspješnog referenduma 1956., koji je zagovarao da Malta postane trajni dio Britanije. Međutim, zbog rastućih nacionalističkih pritisaka, Britanci su na kraju odlučili prekinuti veze s Maltom. Nakon Britanaca, koji nisu bili prvi osvajači Malte, otoci su u međuvremenu stekli neovisnost. Poželjnost Malte kao strateškog dobra, zbog njenog položaja na raskrižju Sredozemlja, dokazuje ljudska aktivnost koja datira iz 5900. pr. Feničani, Rimljani, Arapi i Normani svi su nastojali zauzeti Maltu prije nego što Vitezovi svetog Ivana zadrže vlast dulje vrijeme. Potom su 1798. stigli Francuzi, a brzo su ih slijedili Britanci samo dvije godine kasnije.
