Svako vrijeme dolazi sa svojim teretom. Ožujak 1971. Ispovijesti jugoslavenskih djevojaka otkrivaju njihove poglede na brak, veze i intimnost.Ovako je izgledala jedna tinejdžerica u Jugoslaviji 1971. godine. O nevinosti: Nekad se to smatralo sramotom, a danas je to normalno.U magazinu “Plavi vjesnik” koji emituje “Yugopapir” nekoliko djevojaka, među kojima ima i maloljetnica, otkrilo jesu li bile u intimnoj vezi ili je odgađaju.
– Zapravo, više nisam “djevica” na filmu. Dok smo moj mladić i ja šetali šumom, snimali smo jednu scenu. Sve je to vrlo romantično. Počeli smo se ljubiti, a onda je krenula kamera… Ovo je bilo u filmu, ali ja zapravo nikada nisam doživio fizičku ljubav. Još uvijek sam “djevica”.
zašto ne? Još nisam pronašla muškarca s kojim želim spavati. Možda je to zbog moje mladosti, možda je to zbog mojih prijatelja. Odnosno, spavala je s prijateljicom i njihova se veza raspala. Bila je na rubu živčanog sloma.
– Osjećam se kao da sam psihički i fizički dovoljno zrela da spavam s muškarcima. Ne bojim se boli ni poroda. Da sam se zaljubila u mladića, razgovarala bih s mamom o tome. zašto ne? Rekao bih joj: “Upoznao sam nekoga koga volim. Vjerojatno ću odlučiti spavati s njim.” Siguran sam da bi moja mama razumjela. Čak se brine i za tablete.
Zasad nemam “stalnog” dečka. Nedavno sam prekinula s bivšim. Nikada nisam bila toliko zaljubljena – ili točnije, nikada mi se nijedan mladić nije toliko svidio da bih htjela spavati s njim.
Nemojte me krivo shvatiti – mislim da je seks prirodan i prekrasan. Ne vjerujem u “veliku ljubav” u romanima. Mislim da je ljubav igra, divna igra, ali za nju je potreban pravi partner. Uostalom, to je kao šah.
Kad samo pomislim na ono što majke često govore: “Moraš se brinuti za svog muža…” Kakve gluposti!
Znam da je malo bolno biti s muškarcem prvi put i prepustiti mu se. Ali ja se ne bojim boli. Osim toga, ni “predaja” nije dobra riječ. Sa sobom nosi konotaciju “žrtve” ili čak “dara”, a ja se niti želim žrtvovati niti dati dar. Samo želim biti zahvalna što mi muškarac kojeg volim dopušta da budem žena.
Uostalom, zašto se to ne bi dogodilo prve bračne noći? Ne mislim da je uopće otrcano! (Christinina majka je bila prisutna. Njezin je komentar bio: “Bila bih vam zahvalna ako biste me pitali za savjet. Voljela bih vam pomoći…”)
Sonja V., 17-godišnja studentica, Zagreb:
– Godinu i pol hodam s istim tipom. Vjerujem da je ovo prava ljubav. Sastajemo se barem jednom dnevno. Često razgovaramo o zajedničkom spavanju. U isto vrijeme, znala sam da već ima druge djevojke. Svaki put kad smo počeli tu temu, rekao mi je: “Ovo je tvoja samostalna odluka i ti snosiš najveću odgovornost…”
Tako se bojim te odgovornosti! Naravno, sigurna sam da bi sada imala djecu, mama bi bila jednako dobra prema meni i voljela bi to, sigurna sam u to. Ali kakav bi bio moj život? Želio sam imati karijeru, želio sam biti netko ili nešto. Ali što bi se dogodilo da sada imam dijete?
Da, još uvijek sam djevica, ali nisam sigurna hoću li to biti i na dan svog vjenčanja. Ove godine idem na odmor s dečkom. Rekao sam majci: “Što nisam napravio ovdje, neću ni sada… Ali ako se dogodi – zapamti, moglo bi se dogoditi i ovdje.”
