U današnjem članku vam donosimo jednu zanimljivost o noćnim navikama koje mogu uticati na zdravlje srca, iako ih mnogi ljudi svakodnevno ponavljaju bez razmišljanja. San bi trebao biti vrijeme odmora i obnove organizma, ali određeni postupci mogu narušiti njegov kvalitet i dodatno opteretiti tijelo. Stručnjaci upozoravaju da male promjene u rutini prije spavanja mogu napraviti veliku razliku za dugoročno zdravlje.

  • Kvalitet sna važan je dio očuvanja zdravlja srca, krvnih sudova, metabolizma i nervnog sistema.
  • Kod osoba sa opstruktivnom apnejom spavanje na leđima može dodatno otežati održavanje otvorenih disajnih puteva.
  • Lijekove i druga sredstva za uspavljivanje ne bi trebalo uzimati nekontrolisano, naročito kod osoba koje imaju poremećaje disanja tokom sna.
  • Pretopla prostorija i obilni obroci neposredno prije odlaska u krevet mogu pogoršati kvalitet noćnog odmora.
  • Većini odraslih preporučuje se približno sedam do devet sati sna, uz što pravilniji ritam odlaska na spavanje i buđenja.

Noćni ritam: San nije samo period tokom kojeg čovjek miruje, već vrijeme intenzivnih procesa važnih za cijeli organizam. Tokom noći mijenjaju se aktivnost autonomnog nervnog sistema, krvni pritisak, lučenje hormona i način na koji tijelo upravlja energijom. Kada je san redovno kratak, isprekidan ili nekvalitetan, njegovi zaštitni efekti mogu biti oslabljeni. Zbog toga stručnjaci sve češće posmatraju spavanje zajedno sa ishranom, fizičkom aktivnošću, krvnim pritiskom i drugim faktorima važnim za zdravlje srca. Nije presudno samo koliko sati osoba provede u krevetu, već i koliko je san stabilan i da li postoje poremećaji koji ga prekidaju.

Američko udruženje za srce uključilo je trajanje sna među faktore koji se koriste pri procjeni kardiovaskularnog zdravlja, dok američki Centri za kontrolu i prevenciju bolesti navode povezanost nedovoljnog sna sa hipertenzijom, srčanim bolestima i moždanim udarom. Ove preporuke proizlaze iz velikog broja epidemioloških istraživanja u kojima se navike spavanja porede sa zdravstvenim ishodima tokom vremena. Takvi podaci podržavaju stav da san treba posmatrati kao važan dio ukupne brige o zdravlju, a ne samo kao pitanje osjećaja odmorenosti.

Položaj: Posebnu pažnju na način spavanja trebalo bi da obrate osobe sa opstruktivnom apnejom. Kod ovog poremećaja gornji disajni put se tokom sna povremeno zatvara ili znatno sužava, pa dolazi do prekida disanja i pada koncentracije kiseonika. Kod pojedinih pacijenata problem je izraženiji dok leže na leđima, jer takav položaj može pogodovati pomjeranju jezika i okolnih mekih tkiva prema disajnom putu. Posljedica su ponavljana buđenja kojih osoba često nije ni svjesna, hrkanje i dnevna iscrpljenost. Spavanje na boku nekim osobama može pomoći, ali ono ne zamjenjuje pregled i propisano liječenje kada je apneja potvrđena.

Nacionalni institut za srce, pluća i krv Sjedinjenih Američkih Država u preporukama za liječenje apneje navodi da ljekar određenim pacijentima može preporučiti spavanje na boku umjesto na leđima kako bi disajni put lakše ostao otvoren. Istraživanja apneje koriste noćna mjerenja disanja, zasićenosti krvi kiseonikom i srčanog ritma, čime se može utvrditi koliko se poremećaj mijenja u različitim položajima tijela. Institut također upozorava na povezanost opstruktivne apneje sa većim kardiovaskularnim rizikom.

Sedativi: Druga navika koja zahtijeva oprez jeste samoinicijativno ili dugotrajno korištenje sredstava za spavanje. Različiti lijekovi nemaju isti profil djelovanja, ali određeni sedativi mogu smanjiti budnost i uticati na disanje, što je naročito važno kod ljudi koji već imaju apneju ili druge respiratorne tegobe. Pored toga, pojedina sredstva mogu izazvati jutarnju omamljenost, usporiti reakcije ili povećati vjerovatnoću pada, posebno kod starijih osoba. Ako nesanica traje sedmicama, korisnije je utvrditi njen uzrok nego stalno povećavati oslanjanje na lijekove bez stručne procjene.

Američka Agencija za hranu i lijekove upozorava da pojedini sedativi i sredstva za spavanje mogu usporiti ili oslabiti disanje i da osobe sa apnejom o njihovoj upotrebi trebaju razgovarati sa ljekarom. Ovakve sigurnosne procjene zasnivaju se na kliničkim ispitivanjima, prijavama neželjenih reakcija i praćenju djelovanja lijekova nakon njihovog stavljanja u promet. Zbog različitih vrsta preparata nije opravdano sve tablete za spavanje smatrati jednako rizičnim, pa se terapija procjenjuje individualno.

Temperatura: Uslovi u spavaćoj sobi također mogu uticati na dubinu i kontinuitet sna. Organizam prirodno mijenja tjelesnu temperaturu tokom večeri i noći, a veoma zagrijana prostorija može otežati postizanje ugodnog stanja za spavanje. Osoba se tada može češće buditi, znojiti ili imati osjećaj da je spavala dovoljno dugo, ali se ipak nije odmorila. Umjesto insistiranja na jednoj univerzalnoj temperaturi koja bi odgovarala svima, praktičnije je održavati sobu ugodno hladnijom, uz odgovarajuću posteljinu i redovno provjetravanje.

Nacionalni institut za srce, pluća i krv preporučuje da prostor za spavanje bude tih, taman i ugodno hladan. Istraživanja termoregulacije tokom sna pokazuju da ekstremna toplota može povećati budnost i smanjiti pojedine dublje faze sna. Tačan temperaturni raspon ipak nije isti za svaku osobu jer zavisi od dobi, posteljine, odjeće, klime i individualne osjetljivosti, zbog čega se medicinske preporuke češće usmjeravaju na udobnost nego na jednu strogo određenu vrijednost.

Kasni obroci: Večernje navike povezane sa hranom mogu biti još jedan razlog nemirne noći. Velik i težak obrok neposredno prije lijeganja kod nekih ljudi povećava vjerovatnoću refluksa, osjećaja punoće i prekidanja sna. Posebno je problematično kada osoba već ima gastroezofagealni refluks, jer ležeći položaj olakšava vraćanje želučanog sadržaja prema jednjaku. Zato je razumno posljednji veći obrok završiti nekoliko sati prije spavanja, dok eventualna kasnija užina može biti manja i lakša.

Američki Nacionalni institut za dijabetes te probavne i bubrežne bolesti navodi da osobe sa noćnim simptomima refluksa mogu imati korist ako obrok pojedu najmanje nekoliko sati prije lijeganja. Preporuka se zasniva na kliničkim istraživanjima refluksa i praćenju pojave simptoma u odnosu na vrijeme obroka i položaj tijela. Američko udruženje za srce također proučava povezanost kasnog i neredovnog jedenja sa metaboličkim i kardiovaskularnim zdravljem, ali ti odnosi zavise i od ukupne ishrane, tjelesne mase i drugih navika.

Manjak sna: Jedna od najčešćih dugoročnih grešaka ipak ostaje redovno skraćivanje sna zbog posla, telefona, televizije ili neredovnog životnog ritma. Većini odraslih potrebno je približno sedam do devet sati noćnog odmora. Hronično spavanje kraće od preporučenog povezuje se sa nepovoljnim promjenama u regulaciji krvnog pritiska, šećera u krvi i metabolizma, ali i sa većim rizikom od brojnih hroničnih bolesti. Korisne navike uključuju približno isto vrijeme odlaska na spavanje i buđenja, smanjivanje jakog svjetla i ekrana u kasnim satima i stvaranje mirne rutine pred odlazak u krevet. Glasno hrkanje, primijećene pauze u disanju, gušenje tokom sna, jutarnje glavobolje ili izrazita dnevna pospanost predstavljaju razlog da se problem ne pripisuje samo umoru, već da se potraži medicinska procjena.

Centri za kontrolu i prevenciju bolesti i Američko udruženje za srce navode da većina odraslih treba najmanje oko sedam sati sna, dok se često preporučuje raspon od sedam do devet sati. Zaključci proizlaze iz dugoročnih populacionih istraživanja koja trajanje i kvalitet sna povezuju sa krvnim pritiskom, dijabetesom, moždanim udarom i srčanim bolestima. Istovremeno, simptomi poput glasnog hrkanja, prekida disanja i izražene dnevne pospanosti koriste se u medicinskoj procjeni mogućih poremećaja disanja tokom sna, zbog čega njihovo uporno pojavljivanje opravdava razgovor sa zdravstvenim stručnjakom.

RELATED ARTICLESMORE FROM AUTHOR