Zelena boja na krumpiru može biti znak prisutnosti štetnih tvari. Kada je krumpir izložen svjetlosti, proizvodi klorofil, pigment koji biljkama daje zelenu boju. Ova promjena boje ljuske s žute ili svijetlo smeđe na zelenu nije neuobičajena. Iako je teže uočiti zelenilo na tamnijem krumpiru, guljenjem se mogu otkriti zeleni tragovi ispod kore, što ukazuje na razvoj toksina.
- Klorofil sam po sebi nije štetan i prisutan je u mnogim prehrambenim proizvodima. Međutim, njegova prisutnost može ukazivati na razvoj solanina, štetne tvari koja nastaje zajedno s klorofilom kada je krumpir izložen svjetlosti. Solanin štiti povrće od napada insekata i mikroorganizama, ali je za ljude otrovan. On inhibira enzime koji razgrađuju određene neurotransmitere, oštećuje stanične membrane i negativno utječe na crijevnu propusnost.
Solanin se obično nalazi u manjim količinama u koži i unutrašnjosti krumpira, ali izlaganje svjetlosti može povećati njegovu koncentraciju. Guljenjem krumpira možemo ukloniti velik dio solanina jer se većina ove tvari nalazi u kori. Studije pokazuju da guljenjem možemo ukloniti oko 30% solanina, ali značajan dio i dalje ostaje u pulpi krumpira.
- Metode kuhanja poput prženja i pečenja ne smanjuju znatno razinu solanina, stoga termički obrađen zeleni krumpir nije nužno siguran za konzumaciju. Ako krumpir ima male zelene točkice, one se mogu odstraniti i krumpir se može konzumirati, no ako je zelenilo rašireno, preporuča se izbjegavati njegovu konzumaciju.
Kako bi se spriječilo stvaranje solanina, krumpir je najbolje čuvati na suhom, tamnom mjestu, daleko od sunčeve svjetlosti i ekstremnih temperatura. Pravilno skladištenje može pomoći u održavanju kvalitete i sigurnosti krumpira za konzumaciju. Ako primijetite da je krumpir promijenio boju u zelenu, najbolje je ukloniti zaražene dijelove ili potpuno izbaciti takav krumpir iz upotrebe kako biste izbjegli potencijalne zdravstvene probleme.
BONUS TEKST
Krompir (lat. Solanum tuberosum) je jedna od najrasprostranjenijih i najvažnijih biljaka u svetskoj ishrani.
Evo nekoliko ključnih informacija o krompiru:
Poreklo i istorija: Krompir potiče iz Južne Amerike, tačnije sa Andskog područja u današnjem Peruu i Boliviji. U Evropu je stigao u 16. veku i brzo se proširio kao važna biljka za ishranu.
Botaničke karakteristike: Krompir je višegodišnja zeljasta biljka koja pripada porodici Solanaceae, istoj porodici kao i paradajz i paprika. Glavni deo biljke koji se koristi su gomolji, koji se razvijaju pod zemljom i služe kao skladište hranljivih materija.
Hranljiva vrednost: Krompir je bogat skrobom, vitaminom C, vitaminima B kompleksa (naročito B6), kalijumom, gvožđem i drugim mineralima. Sadrži i značajne količine vlakana, mada se većina vlakana nalazi u kori koju mnogi ljudi uklanjaju pre konzumacije.
Raznovrsnost: Postoji veliki broj sorti krompira, koje se razlikuju po obliku, boji, teksturi i kulinarskim svojstvima. Neke od najpoznatijih sorti uključuju russet, red, yellow i purple krompire.
Kulinarska upotreba: Krompir se može kuvati, peći, pržiti, piretiti ili koristiti kao sastojak u raznim jelima širom sveta. Popularni krompirski recepti uključuju pire krompir, pečeni krompir, čips od krompira, krompir salatu i mnoge druge.
Zdravstvene koristi: Krompir može doprineti zdravoj ishrani kao deo balansirane ishrane. S obzirom na visok sadržaj skroba, važno je umjereno konzumiranje za osobe koje žele kontrolisati nivo šećera u krvi.
Gajenje: Krompir je relativno jednostavan za uzgoj i može se gajiti u različitim klimatskim uslovima, mada preferira umereno hladne uslove za optimalan rast.
Ekonomski značaj: Krompir je važna poljoprivredna kultura širom sveta i igra ključnu ulogu u ishrani mnogih naroda, posebno u Evropi, Americi i delovima Azije.
Krompir je, dakle, višestruko koristan kao izvor hranljivih materija, ekonomski važan i veoma prilagodljiv za različite kulinarske tehnike.
